Torbe i to - sve što žene žele

Alma je svog kalitehnisa otkrila sasvim slučajno. U snu. Tu noć je spavala nemirno, umorna od dnevne rutine, kuhanja, pranja, briga na koje je, činilo joj se, jedino mogla računati kao izvjesne. Jedna od onih noći kada ne spavamo potpuno, niti smo potpuno budni, i kada se nepovezani ostaci dnevnih razmišljanja stapaju i sa nesuvuslim snovima miješaju u nekakvu čudnovatu polujavu-polusan.

I tako, dok je otvorenih očiju ležala i razmišljala o svakodnevnim brigama, Alma je u mraku sobe jasno vidjela – torbu. Od onog grubog, neobojenog platna od kojeg su nekada pravili tvrde vreće koje su seljani zvali čuvali; žensku torbu sa crvenim cvjetnim dezenom u donjem desnom uglu i ručkama od konopa. Torbu, dakle, potpuno običnu, ali istovremeno savršeno skladnu u svojoj jednostavnosti.

To jutro je ustala umorna, ali sa jasnom odlukom da materijalizira torbu iz sna. Mašinu za šivenje je izvukla ispod kreveta, obrisala je prašinu s nje i dala se na posao. Ostalo je, kako se kaže, historija. Torbu je poklonila kćerki Emini, da bi za nekoliko dana dobila narudžbu od Eminine prijateljice pa slijedeće sedmice još dvije. Prije nego je stigla da čudni san objasni sebi, Alma je imala pune ruke posla.

Šila je sestrama, rodicama, prijateljicama i njihovim prijateljicama, ali istu torbu, tvrdi, nije sašila dvaput. "Čvarujem", kaže uz osmijeh. "Čini mi se da, ako napravim dvije iste, više ništa neće biti isto."

A torbe su tu, kao dokaz Almine tvrdnje – unikatne i originalne, ali svaka teži tom sanjanom konceptu skladne jednostavnosti. Na nedavnom Zimskom bazaru održanom u Uniticu, torbe sa štanda TORBE I TO su naprosto razgrabljene, naočigled zapanjenih prodavača iza štandova na kojim je artikal dana uglavnom bila - recesija. Taj prvi komercijalni pokušaj je bio toliko uspješan da je privukao i pažnju novinara Oslobođenja. Od tada, Alma kaže da ne ustaje od mašine za šivenje, niti se odmiče od Facebooka gdje TORBE I TO svakodnevno stiču nove prijatelje.

U svima nama čuči kalitehnis. Oni sretni svog jednom upoznaju. Nama ostalim ne preostaje ništa nego da potajno sanjamo o Božijoj, ili čijoj već, inspiraciji.