Igra konca i tkanine
23

Suzana Trivić, diplomirana pravnica koja kreira odjevne predmete: Po prirodi sam radoholičarka

Piše: El. B.
Nakon što je diplomirala na Pravnom fakultetu i prestala dobijati stipendiju, Banjalučanka Suzana Trivić odlučila je raditi dok ne nađe posao u struci. Odlučila je da to bude šivanje koje ju je oduvijek zanimalo i koje je njena "druga ljubav". Tri godine kasnije njena igra konca i tkanine prepoznatljiva je kao Minty brend kojeg nose djevojke širom BiH, ali i iz regije i drugih evropskih gradova.

"Znate ono pitanje 'Šta ćeš biti kad odrasteš?'. Moj odgovor je najčešće bio modni kreator. Kao dijete sam krojila odjeću barbikama i lutkama, strpljivo čekajući svaku krpicu koju mama odbaci i dozvolu za korištenje makaza", prisjetila se Suzana na početku razgovora.

Priča nam kako je o šivanju učila posmatrajući majku svaki put kada je radila za mašinom. Prvu stvar sašila je kada je imala dvanaest godina. Uslijed nedostatka vremena nekoliko godina je pauzirala, a svoje prvo slobodno vrijeme ponovo je posvetila šivanju.

Odjeća dostupna svima

Njena ideja bila je stvaranje brenda koji će biti dostupan svima. Tri godine kasnije razne odjevne predmete koje sama kroji, zbog specifičnosti načina rada, mogu imati najbrže djevojke tj. djevojke koje prve rezervišu nešto iz kolekcije.

"Filozofija Minty brenda je da odjeća bude dostupna svima pod jednakim uslovima, da bude drugačija, prepoznatljiva, da miriše i da kvalitetom i pristupačnim i ljubaznim odnosnom prema kupcima gradi cijeli jedan svijet kojem se djevojke rado vraćaju. Mislim da nakon tri godine rada mogu reći da sam u tome uspjela i tek ću da uspijem", rekla je Suzana.

Suzana odjeću šije po mjerama i u ograničenom broju primjeraka. Upravo to predstavlja posebnu draž, jer na taj način čuva jedinstvenost i raznolikost Minty brenda. Priča nam kako sve dok se nije počela baviti ovim poslom, nije bila svjesna poteškoća na koje žene svakodnevno nailaze prilikom kupovine.

"Od puberteta nosim S veličinu i nisam smatrala da odjeća može biti problem dok nisam počela osluškivati druge. Mnogi se ne uklapaju u standarde pa im čak i pronalazak najobičnije košulje može biti problem. Osim toga, dosadio mi je taj šablon da drugačije i unikatne stvari mogu imati samo oni s boljim finansijskim statusom, kao i uvjerenje da cijena određuje kvalitet odjeće. Kvalitet odjeće se cijeni po dodiru, nekad po etiketi sastava materijala, ali nikada po etiketi s cijenom", rekla je.

Izgovori ne postoje

Ističe kako je inspirišu žene u svakodnevnom životu i njihove potrebe.

"Žene koje traže udobnost, koje traže jednostavno, a drugačije, žene koje nisu slijepi pobornici mode i trendova, nego njihove individualnosti", kaže Suzana.

Svojim primjerom pokazala je da se sve može kad se hoće. Dok je radila pripravnički staž, završavala je naručene odjevne predmete. Po prirodi je, kaže, radoholičarka pa joj, kako bi ispoštovala sve rokove, nije bilo teško da nakon osam sati rada u sudu nastavi raditi kod kuće.

"Sada spremam pravosudni ispit i ponovo dijelim vrijeme i imam jako guste rasporede obaveza, ali već sam navikla na takav život i mislim da mom temperamentu ta složenost i raznovrsnost i odgovara", zaključila je Suzana.

Vezani članci