Ako ga jedete puno postat ćete debeli, depresivni i povećati rizik od srčanih bolesti, dijabetesa i nekih oblika raka.
Na eksperimentima koji su rađeni na Unverzitetu Princeton, pacovima je davana ishrana bogata šećerima. Kada su im poslije izvjesnog vremena prestali davati šećer, pokazivali su apstinencijske krize slične onim kod ovisnika o nikotinu ili morfiju.
Direktna posljedica konzumiranja šećera je hipoglikemija, odnosno nizak nivo šećera u krvi. Ljudi koji pate od ove bolesti osjećaju pad energije oko deset ujutro i tri poslijepodne. Obično koriste šećer kako bi izbjegli simptome umora, nervoze, pada koncentracije, niskog pritiska itd.
Da bi se takva osoba vratila u normalno stanje, potrebna je nova doza šećera i tako u krug. Nakon određenog vremena gušterača počinje smanjeno funkcionirati te ne može više izlučivati inzulin, što uzrokuje visoku razinu šećera u krvi i nastaje dijabetes.
Rađamo se sa afinitetom za slatkim. Tu privlačnost prema slatkom evolucija objašnjava kao odbrambeni mehanizam. Ništa u prirodi nije otrovno, a uz to slatko. Tako da je nekada slatka hrana, bila sigurna hrana. Industrija slatkog koristi ovo na svakom koraku.
I ono što ste mislili da nije, puno je šećera. Štapići, čips, flips pored štetnih masnoća sadrže i šećer. Voćni jogurti koje reklamiraju kao bezmasni su također slatki. Masnoća daje prijatan ukus jogurtu. Bez toga je splačina. Zato se u njih dodaju šećer ili sintetička sladila. Bijeli šećer se nalazi u svim gaziranim napicima, sokovima, slatkišima, konzerviranoj hrani, pivu, suhom mesu, cigaretama, majonezi, kečapu...
Najviši preporučeni udio šećera u dnevnoj ishrani je 10%, no danas je taj procenat skoro udvostručen.
Jedna od velikih zabluda je i percepcija smeđeg šećera kao zdravog. To nije dobra zamjena za bijeli. Istina, sadrži nešto više minerala u sebi od bijelog šećera, ali gušterača ga razlaže na isti način.
Prestati jesti šećer ne znači prestati jesti slatko. Postoje prirodni zaslađivači koji se kupuju u prodavnicama zdrave hrane. Prave se uglavnom od žitarica: ječma i kukuruza. Slični su medu, ali mnogo blažeg ukusa. No i dalje, glavni izvori šećera bi nam trebali biti oni koje je priroda namijenila za nas: žitarice, voće i povrće. /B.L.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
