Kako nam je na početku razgovora ispričala, Ivana Kurešević je počela izrađivati nakit još dok je studirala na Akademiji likovnih umjetnosti. Kako je navela, željela je iskoristiti turistički potencijal koji Trebinje ima, a s obzirom na to da je izbor suvenira bio mali smatrala je da je to bio dovoljan znak da započne ovaj hobi.
Nakit se izrađuje većinom od neiskorištenog otpada
"Možda sam samo imala sreću da se nađem u gradu sa toliko bogatom historijom i obiljem arheoloških lokaliteta koje potvrđuju postojanje različitih kultura i civilizacija na ovom podneblju. Sve je to takoreći stajalo neiskorišteno, niko se nije sjetio da bi jedna replika rimske fibule od kovanog bakra bila fantastičan lokalni suvenir", rekla je Ivana i dodala: "Veliko interesovanje stranih turista mi je pokazalo da sam na pravom putu. Ulice su nam preplavljene kineskom robom i jeftinim suvenirima zato što prodavači žive u ubjeđenju da generalno ljudi nemaju novca i da proizvod mora biti što jeftiniji kako bi se prodao".
Sagovornica je istakla kako je to zapravo pogrešan pristup poslu koji stvara nelojalnu konkurenciju i loše poslovno okruženje te kako se za mali novac ne može podići kvalitet proizvoda.
"Ljudi žele autentičan, dobro osmišljen kvalitetan proizvod, koji iza sebe ima neku priču, a ne nužno najjeftiniji dostupan proizvod. Dok sam studirala radila sam kao kostimograf u Kulturnoj sceni 'Male stvari' i trebinjskom gradskom pozorištu ali sam istovremeno imala i svoj mali štand na trgu gdje sam prodavala reljefe, crteže na listu od platana i nakit od kovanog bakra. Kasnije, nakon studija sa suprugom sam otvorila firmu - štampariju, uložili smo novac u mašine i tu se javila nova ljubav prema industrijskom dizajnu", istakla je Ivana.
Ono što je posebno zanimljivo je činjenica da Ivana nakit izrađuje većinom od neiskorištenog otpada iz vlastite firme koji ostane nakon izrade reklama i plakata, ali i od otpada iz drugih lokalnih kompanija koje se bave proizvodnjom cipela ili vjetrobrana za glisere.
"Riječ je o malim komadima visoko kvalitetnih materijala koji se više ne mogu iskoristiti u tim firmama. Prednost iskorištavanja takvih materijala je višestruka, jer osim što se štiti okolina, te sirovine se na tržištu mogu naći po mnogo jeftinijim cijenama. Međutim, za takve sirovine treba odvojiti malo više vremena pri obradi tj za adekvatnu pripremu ali sve su to čari industrijskog dizajna. Prema mom mišljenju planiranje iskoristivosti materijala treba započeti još u prvim fazama dizajna kako bi se na vrijeme izbjeglo nagomilavanje neiskorištenog materijala. Smatram da je odgovornost industrijskih dizajnera velika na tom polju, a u principu toj temi se jako malo pridaje važnosti", naglasila je naša sagovornica.
Nakon udaje, Ivana se preselila u Šamac, najudaljeniju i najsjeverniju tačku u BiH u odnosu na Trebinje. Priznala je da joj je bilo mnogo teže funkcionisati, ali, kako kaže, vremenom je shvatila da manje sredine imaju više prednosti u odnosu na veće gradske centre, manje su gužve, ljudi su opušteniji i dani duži. Kako je dodala, nakon što se prilagodila sredini, odlučila se posvetiti svom kreativnom poslu i prijeći na neki viši nivo.
"Kada je bilo riječ o promovisanju mog posla bila sam sigurna da je marketing nešto u šta moraš ulagati jer nijedna reklama nije besplatna. Ja nisam imala novac, već samo veliku želju da ova priča zaživi tako da sam ulagala i dalje ulažem sve svoje vrijeme da naučim što više o toj oblasti. Mislim da se upravo susrećem sa najtežim poslovnim izazovom. Oni aspekti poslovanja koji od mene zahtijevaju kreativnost, praktičnost pa čak i fizički rad mi ne padaju teško, međutim, vrlo brzo shvatiš da ti kao poduzetniku trebaju i neki kvaliteti kojima te priroda i nije možda obdarila", pojasnila je Ivana.
Ivanini kreativni radovi odnedavno i u Abu Dhabiju
Zbog toga je, kako nam je rekla, počela izučavati marketing, usavršavala znanje engleskog jezika, copywritinga, fotografije i proučavala kako funkcionišu društvene mreže.
"I na kraju najkomplikovaniji dio posla bio je onaj koji se odnosi na finansijsko planiranje, pravni i računovodstveni aspekt poslovanja. Tada sam shvatila da mi treba stručna pomoć i zato sam se odlučila prijaviti na PoWEr+ program Fondacije 787. Osim odličnog izbora predavača i oblasti koje ovaj program obuhvata za mene je posebno važna razmjena iskustava sa drugim poduzetnicama u različitim fazama poslovanja", rekla nam je Ivana.
Svoje radove Ivana je izlagala na kreativnim marketima, ali nakon što je promijenila mjesto stanovanja i ostvarila se kao majka sve manje je imala vremena putovati.
"Sajmovi uglavnom služe za to da upoznaš širu publiku sa svojim brendom, ali prema mom mišljenju mnogo je bolje naći odgovarajuće partnere i oglašavati se na internetu. Ivy Q Studio je za sada samo projekat u okviru matične firme ali sudeći po veoma pozitivnoj reakciji i interesovanju publike ima potencijal da se osamostali", istakla je Ivana.
Trenutno se kreacije iz Ivy Q Studija mogu naći u Bazerdžanu – koncept radnji u Sarajevu, Galeriji "Plus" – prodajnoj galeriji Muzeja savremenih umjetnosti u Banjoj Luci, kao i u Dalga concept radnji u Bihaću.
"Odnedavno se naše kreacije mogu naći i u One Piece Concept radnji u Abu Dhabiju. U planu imamo da se naši proizvodi nakon nekoliko godina ponovo nađu i u mom rodnom Trebinju. Publika koja je zainteresovana za ovu vrstu proizvoda je veoma specifična i za nas je jako važno da nađemo partnere koji sa nama dijele viziju očuvanja životne okoline i kulturnog naslijeđa i koji na adekvatan način mogu prezentovati naš dizajn", poručila je Ivana.
Opel predstavio novu generaciju modela Grandland, stigla i električna verzija
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
