Od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća broj debelih ljudi vrtoglavo je porastao – Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je milijarda ljudi u svijetu predebela, a najmanje 300 miliona ih je patološki debelo, prenosi VoA.
Stručnjaci definiraju patološku debljinu kao tjelesnu težinu koja je više od 30 posto veća od idealne. U medicinskom smislu patološki debeli ljudi pod ogromnim su rizikom obolijevanja od srčanoga, odnosno moždanog udara, te od dijabetesa.
Znanstvenici znaju da je debljina često obiteljska stvar jer je vezana za gene. Ali, kako se pokazalo, to nije i čitava pozadina tog problema. Društvene veze igraju značajnu ulogu u određivanju tjelesnog tipa.
Matthew Gilman, voditelj programa prevencije debljine pri Sveučilištu Harvard, smatra da geni mogu objasniti pojedinačnu debljinu, ali ne i epidemiju kakva se vidi posljednjih desetljeća.
"Geni se nisu promijenili u posljednjih 30 godina, ali naš okoliš jeste. Ova studija dodaje novu perspektivu elementu okoliša, onu društvenih veza," kazao je Gilman.
Sociolozi Sveučilišta Harvard i Sveučilišta Kalifornije San Diego proučavali su društvene veze više od 12 hiljada ljudi u razdoblju između 1971. i 2003. godine.
Nakon pomnog proučavanja veza svakog pojedinca, uključujući one s prijateljima, članovima obitelji i susjedima, znanstvenici su ustanovili da se šanse za debljanje određenog pojedinca povećavaju za 40 posto ukoliko ima brata ili sestru koji su se udebljali, a za 37 posto ako im se udebljao bračni partner.
Najviše iznenađuju rezutati veza s prijateljima. Ukoliko se radilo o površnijem prijateljstvu, šansa pojedinca da postane debeo povećavala se za 57 posto ako se prijatelj udebljao. No, ako se radi o čvrstom uzajamnom prijateljstvu, onda, u slučaju da se jedan od prijatelja udeblja, rizik za drugoga da mu kilogrami „odu gore“ skače na 170 posto!
"Zaprepastilo nas je kad smo ustanovili da ljudi koji su udaljeni stotinama milja imaju jednak utjecaj na tjelesnu težinu svog prijatelja kao i oni koji su mu 'vrata do vrata'. To sugerira da se ne radi o zajedničkom druženju, pa tako i jedenju iste hrane, u istim restoranima, nego da se radi o razmjeni ideja," kazao je sociolog James Fowler sa Sveučilišta Kalifornije, i jedan od autora studije.
Znanstvenici kažu da je ovo prvi put, kako se čini, da ljudi jedni druge zaraze nezaraznom bolešću. Oni prognoziraju da bi studija mogla rezultirati novim poljem rada u struci – medicini društvenih veza.
