Prije svega, mačke su prirodni lovci. Njihovi preci, poput afričke divlje mačke od koje potječe domaća mačka, preživljavali su zahvaljujući brzini, refleksima i preciznim pokretima šapom. Kada mačka lagano udari predmet i promatra kako pada, kotrlja se ili proizvodi zvuk, ona zapravo aktivira isti mehanizam koji bi u prirodi koristila za testiranje plijena.
Pomicanje objekta šapom omogućuje joj da "provjeri" reagira li nešto, je li sigurno i može li to biti zanimljivo za daljnju igru.
U kućnom okruženju, gdje nema stvarnog lova, ta potreba za stimulacijom često se preusmjerava na predmete iz svakodnevice. Rub stola postaje savršena pozornica za eksperiment: mačka procjenjuje gravitaciju, zvuk pada i reakciju vlasnika.
Posebno je zanimljivo što takvo ponašanje često izazove brzu ljudsku reakciju, što mački može predstavljati dodatnu nagradu u obliku pažnje.
Kad je riječ o udaranju druge mačke šapom, situacija je nijansiranija. Takvi "šamarčići" često su dio igre i načina uspostavljanja hijerarhije. Mačke međusobno komuniciraju govorom tijela, položajem ušiju, repa i intenzitetom pokreta.
Lagani udarac bez ispruženih kandži obično je poziv na igru ili upozorenje da je druga mačka prešla granicu. Ako se kandže izvuku, leđa izviju i čuje se režanje, tada je riječ o ozbiljnijem sukobu.
Zanimljivo je da su i velike mačke, poput onih koje možemo vidjeti u dokumentarcima o lavovima ili tigrovima, sklone sličnim pokretima šapom tokom igre ili odmjeravanja snaga. Razlika je samo u veličini i posljedicama. Instinkt je, međutim, ostao isti – brz dodir šapom služi kao test, signal ili početak interakcije.
Na kraju, važno je razumjeti da mačka ne ruši predmete kako bi "napakostila" vlasniku. Ona istražuje svijet na način koji joj je prirodan. Ako joj je dosadno ili nema dovoljno mentalne i fizičke stimulacije, takvo ponašanje može postati učestalije. Interaktivne igračke, penjalice i redovita igra mogu znatno smanjiti potrebu da vaš kuhinjski stol postane poligon za eksperimente.