Komentari (27)
Povratak na članak
Prijava korisnika
NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu Klix.ba dozvoljeno je samo registrovanim korisnicima. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korištenja komentara.
Imao sam psa dugo godina, avljaner, i tvrdim da čovjek nema boljeg prijatelja od psa. Pratio me u ribolov, na planinarenju, uvijek je išao ispred mene da ispita teren.
Davno je bilo, krenuo mali, čupavi psić da me prati. Lutalica. Meden. Napravio mu ja kućiću ispred zgrade, hranio ga, vidio kod veterinara, zavoleo ga ceo komšiluk. Nije mogao da iščeka jutro da me vidi i pozdravi. Sve to vreme mi otac bio u bolnici. Jednog jutra, krenem u posetu ocu, izlazim, cuko okreće glavu od mene. Neće da me pogleda. Kao da ga je sramota zbog nečega. Bukvalno zabija glavu sebi u leđa, da mu se pogled ne bi sudario sa mojim.
Odlazim u bolnicu i saznajem da je pred zoru tata izdahnuo. Ne znam da li će iko ikada imati dovoljno u nauci utemeljeno objašnjenje...
Nevjerovatna priča! Zaista neobjašnjivo, ko će znati šta oni vide i šta sve mogu osjetiti.
PRIKAŽI ODGOVORE (23)