Jahali smo konje u bajkovitim šumama kod Rakovice: Aktivnost koja oporavlja mentalno zdravlje
Posjetili smo konjičko-rekreativno udruženje "Planinski konj" i obišli jednu od najljepših i dužih ruta kroz šume iznad Rakovicer nadomak Sarajeva. Zasigurno možemo reći da je ovo nezaboravno iskustvo i ko god jednom dođe da uživa sa ovim životinjama, uvijek će se vratiti.
U našim krajevima jahanje je aktivnost koja privlače turiste iz mnogih zemalja i najčešće se praktikuje u ljetnom periodu. Ali mnogi ne znaju da provesti vrijeme sa ovim životinjama možete tokom svakog godišnjeg doba.
Iako se aktivnosti na otvorenom najčešće vežu za ljetni period, jahanje tokom jeseni i zimi ima svoju posebnu čar, ali i benefite.
Kao i ljudima, konjima je mnogo lakše prelaziti velike rute na svježem zraku i pri nižim temperaturama. Stoga u zimskom periodu rutu koja traje više od sat vremena podnijet ćete mnogo lakše i vi i konji. Jedna važna opaska jeste da, dok konji mijenjaju dlaku i prirodno se utople tokom hladnog vremena, ljudi se trebaju dobro spremiti i obući toplije stvari.
Rekreativno jahanje aktvira veliki broj mišića, a prema pojedinim istraživanjima radi se o stotini mišića. Višesatne rute su namijenjene za iskusne jahače jer zahtijevaju dobro držanje u sedlu, poznavanje konja i dobru kontrolu, ali kraće rute do sat vremena može proći svako ko odluči da se okuša u rekreativnom jahanju.
O tome kako se održavaju konji tokom zime razgovarali smo sa Enom Kadribašić, vlasnicom jednog prelijepog konja koji se zove Brun.
Brun je visoki crni frizijac, ima deset godina i sve ovo vrijeme živi u udruženju Planinski konj. U većini konjičkih klubova i udruženja postoji mogućnost plaćanja pansiona gdje se obezbjeđuje siguran smještaj, održavanje privatnog konja, kao i interakcija sa drugim konjima.
"Brun je sa mnom već deset godina i vrijeme provedeno sa njim je neka vrsta terapije za mene. Pansion u mnogome olakšava brigu o njemu, znam da je na sigurnom, da mu je čisto i da je nahranjen. A što je od istog značaja, Brun nije usamljen, ima interakciju sa drugim konjima i ima mogućnost da se istrči u danima kad nisam tu", rekla je Ena.
Održavanje konja zimi ne razlikuje se mnogo od bilo kojeg drugog perioda. Ujutro i navečer jedu sjeno i određene vrste žitarica. U zatvorenim boksovima zadržava se toplota, stoga i tokom jako niskih temperatura njima nije hladno. Za razliku od ljetnog perioda zimi se konji većinom poje jednom dnevno, ali ako je konj žedan u toku dana, dat će znak i uputiti se ka mjestu gdje se obično poji.
Tokom ljeta konji se često puštaju na livade nedaleko od udruženja i borave tamo po nekoliko dana. Zimi se to ne praktikuje zbog nedostatka hrane i moguće poledice. Zato se oni redovno puštaju unutar padoka u sklopu udruženja gdje se mogu istrčati.
Također, nakon aktivnog zimskog jahanja konji ostanu zagrijani i znoj se mora osušiti sijenom jer i oni, kao i ljudi nakon aktivnosti na otvorenom mogu prehladiti.
Ena je poručila da se o konju vodi briga, ali mu je i dalje potrebno njeno vrijeme.
"Brun je ranije bio dosta plašljiv, ali zahvaljujući našem zajedničkom radu izgradili smo povjerenje. Koliko ja vjerujem njemu, toliko i on vjeruje meni. Vremenom se navikao na glasne zvukove, na divlju šumu, na nove rute", rekla je.
Ona je također pojasnila da nije dovoljno da se konj istrči u padoku, već mu je potrebna višesatna aktivnost.
"Naše rute sa njim uvijek traju najmanje dva sata. Konj je životinja kojoj je potrebno vaše vrijeme i fizička aktivnost, ali zauzvrat vam donosi mir i ispunjenost", rekla je ona.
Ono što je sigurno, jahanje i vrijeme koje provodimo s konjima ima terapijsko djelovanje na nas. Oni nas uče strpljenju, pažljivosti, ljubavi i razumijevanju, oni nas smiruju i opuštaju.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
