Na početku razgovora Salih Palo nam je pojasnio da je permakultura okrenuta ka njegovanju zajednice i svih drugih prirodnih održivih resursa. Utječe na uređivanje međuljudskih odnosa, počevši od izgradnje uzajamnog povjerenja i poštivanja unutar zajednice, izgradnje kuća od prirodnih materijala pa sve do uzgoja hrane.
Rekao je i da se odlučio za ovaj razgovor kako bi objasnio nešto više o temi koja većini nije toliko poznata, a riječ je o uzgoju organske hrane.
"Ja sam počeo odvajanjem organskog i neorganskog otpada. U kući imam posebnu kantu za ostatke povrća, voća i drugih biorazgradivih materijala. Sakupljam i odlažem to poslije na kompost koji se nalazi u bašti, koji se onda vremenom razlaže u kompostnu zemlju (organsko tlo) u kojoj i jesu svi minerali potrebni za pravilan razvoj biljka u uzgoju", rekao je Palo.
Bitno je istaći da postoji jasna razlika između permakulture i klasične agroindustrije. Jedna od osnovnih je u tome da klasična poljoprivreda na jednoj lijehi sadi monokulturu. Permakultura razvija biodiverzitet te se tako u jednoj lijehi može i mora saditi više vrsta biljaka, uzgaja se polikultura. Tako se zemlja oplemenjuje, jer biljke jedna drugu nadopunjuju tvarima koje su potrebne za rast, što znači da se pored neke vrste povrća može naći i cvijet koji je štiti od kukaca ili čak privlači one korisne ili pokoja začinska biljčica. Salih je naglasio da je prema principima permakulture bitno da se minimalizira intervencija čovjeka.
"Dok se u klasičnoj agroindustriji zemlja obrađuje oranjem i gnojivima, u permakulturi se zemlja uzgaja dodavanjem biomase, organske i lako razgradive, gradi se sloj po sloj zemlje i formira pokrov (biomasa) kojim se prekriva golo tlo. U permakulturi tu biomasu ili pokrov zovemo malč i najčešće su to sijeno, slama, lišće, improvizacija od neobojenih kartona, pilote i lišća i kombinacija svega ovoga. Oranjem se zemlja prevrće i minerali koji trebaju biti u zemlji izbivaju na površinu i obrnuto, onda zemlja postaje jalova, dok se u permakulturi zemlja samo rahli i dodaje se biomasa", pojasnio nam je sagovornik.
Svaka biljka je kao i čovjek, želi da se bori i raste prema suncu, zavisno od klime i perioda. Ljeti naprimjer, kada je vidljivo, biljci je potrebna voda, kad ona "visi" i počinje se sušiti onda se dodaje voda. Ako biljka djeluje zdravo onda je najbolje ništa ne poduzimati. Iz pokrova biljka crpi sve što joj je potrebno te je nije potrebno pretjerano zalijevati, plijeviti i okopavati.
"Bitno je svjesno umjereno koristiti raspoložive i dostupne resurse ako želite da imanje bude permakulturno, jer se permakultura zalaže za samoodrživost pa je kao recept za dobar uzgoj bolje sakupljati kišnicu i njom zalijevati biljke. Ako je dobar pokrov, recimo 40 cm, i ima sasvim dovoljno vlage, zajedno s mineralima u humusu ispod lišća mnogo pomaže biljci u pravilnom razvoju", kazao je Palo.
Permakultura "kopira" principe iz prirode, što znači da biljke najbolje rastu u sinergiji i zajedništvu i to se može uporediti s livadom na kojoj raste više od stotinu vrsta trava, ali su međusobno povezane i čuvaju korijenski sistem.
Salih je naglasio da tokom zime u bašti može nabrati nešto povrća, koliko je dovoljno za ručak, tu su luk, salata, kupus, mrkva i blitva, što je zanimljivo s obzirom na to da je hladno i da biljke i dalje žive na zemlji. U Salihovoj bašti u jednoj lijehi uspješno rastu krastavac, kupus, grah i peršun, međusobno se nadopunjavaju i ne smetaju jedan drugom, kupus raste pri zemlji, grah je grmolik, a krastavac ima konstrukciju za penjanje.
"Također, u baštu svake godine dodajem nove kulture, ali evo prošle godine bila je zanimljiva ljubičasta mrkva, ljubičasti paradajz, plavi krompir, žute jagode, bilo je cvekle, rotkvice, vlasca, heljde, paprika, peršuna, krastavaca, suncokreta i raznog medonosnog cvijeća, korisnog korova tipa žare, maslačka, lobode i raznog začinskog bilja. Permakultura je za mene osviješteni etički pristup životu, odavno razdvajam kuhinjski otpad i volio bih da više ljudi shvati vrijednost kompostiranja kuhinjskog otpada i recikliranja. Ukratko nezagađivanja sredine", naglasio je Salih.
Za kraj razgovora sagovornik je naveo kako vjeruje da su se ljudi nekada bavili permakulturom te da to nije novi način života, već obrazac iz tradicije koji je ispravan i svima dostupan. Dodao je da su starije generacije imale ovakav odnos prema zemlji i okolini, ali i da su gradile zdrave društvene odnose, ljudi su se više međusobno uvažavali i poštovali, što je danas za modernog, osviještenog čovjeka nepoznato te se nada da će zdrava zemlja, čist zrak i iskreni odnosi biti nešto čemu će se sve više težiti.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
