Han, iz okruga Yuxian u provinciji Shanxi, prošla je kroz običaj lomljenja i povezivanja stopala kao dvogodišnjakinja. Kaže da je njena majka koristila dugačku tkaninu kako bi joj umotala prste, s izuzetkom palca, koji se savijao i posebno povezivao.
Trebalo joj je šest mjeseci da prohoda i navikne na bol.
Milioni Kineskinja prolazili su kroz ovaj običaj, koji je njihova stopala pretvarao u "San Cun Jin Lian" (male zlatne lotuse).
Mala stopala smatrana su lijepim, ali i statusnim simbolom, što je često bio jedini način za udaju.
Praksa je prvi put zabranjena 1912. godine, ali su neke porodice tajno nastavile povezivati stopala svojoj djeci. Običaj datira još od dinastije Song, koja je vladala od 960. do 1279. godine.
Li Yu, kineski vladar iz druge polovine 10. stoljeća, navodno se zaljubio u plesačicu koja je povezivala svoja stopala kako bi nalikovala polumjesecu i izvodila "lotusov ples".
Običaj je postao popularan i kod narednih dinastija i povezan sa bogatima. Djevojčice koje su živjele u selima smatrale su da moraju povezati svoja stopala, kako bi se mogle udati za bogataša.
Prvi komitet protiv ovog običaja osnovao je britanski svećenik u Šangaju 1874. godine. Ipak, praksa je nastavljena sve do zabrane iz 1912. godine, kada su inspektori mogli globom kazniti sve koji su imali veze sa ovom praksom.
Smatra se da je 40 do 50 posto Kineskinja povezivalo svoja stopala u 19. stoljeću, a sve žene iz viših klasa bile su podvrgnute ovom običaju.
Procijenjeno je da je blizu dva miliona Kineskinja podvrgnuto običaju, a u nekim selima je praksa nastavljena uprkos zabrani.
Stručnjaci navode kako je ovaj običaj učinio žene još više ovisnim o muškarcima.
Stopala su povezivana kako bi se zaustavio njihov rast na dužini od 7,6 do 10 centimetara. Idealna dužina bila je 7,6 centimetara i zvana je "zlatnim lotusom", dok su stopala od 10 centimetara nazivana "srebrenim".
Dječije kosti su lakše za lomljenje i oblikovanje te su djevojčice obično podvrgavane običaju kao dvogodišnjakinje.
Ritual je počinjao odsijecanjem noktiju i natapanjem stopala u vreloj vodi, kako bi se omekšalo tkivo i kosti. Nakon toga su stopala masirana, a svi prsti izuzev palca su se lomili i savijali ispod stopala. Nakon toga bi ih povezali svilenim ili pamučnim zavojima. Zavoji su se mijenjali svaka dva dana kako bi se oprali i tako izbjegao rizik od infekcije.
Djevojčicama je savjetovano da hodaju na što dužim relacijama, kako bi svojom težinom oblikovale stopala u željeni oblik.
