Jesu li žene zaista ravnopravne u domaćinstvu: Kako promijeniti ustaljeni narativ?

Dok se načelno ravnopravnost spolova podrazumijeva kao norma modernog društva 21. stoljeća, s čime se podudara i opći stav evropske javnosti - jesu li stvari zaista takve i u realnosti, a posebno u domenu kućanskih poslova koji se smatraju "manje bitnim"?

Govoreći o stavu evropske javnosti kada se radi o ravnopravnosti spolova - u istraživanju Paw Research centra u svakoj od ispitanih zemalja postoji gotovo jednoglasno mišljenje da je važno da žene imaju ista prava kao i muškarci.

Gotovo svi ljudi u Švedskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Španiji, Velikoj Britaniji i Mađarskoj imaju ovo mišljenje.

Dok se ovakva istraživanja fokusiraju na odnos muškaraca i žena vezano za posao, znanje, obrazovanje ili zdravlje te da podaci za EU bilježe poboljšanje u skoro svim ovim sferama - kakva je zapravo situacija u domenu domaćinstva?

Istraživanje Evropskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) bilježi prilično razočaravajuće rezultate koji ukazuju da je podjela poslova u domaćinstvu još uvijek neravnomjerno raspoređena među članovima porodice te kako su upravo žene one koje i dalje preuzimaju većinski dio poslova.

U cijeloj EU, većinu neplaćenog posla u kući obavljaju žene, odnosno 92 posto žena dok 68 posto muškaraca obavlja neplaćeni posao kod kuće nekoliko dana u tjednu.

Prema podacima Evropskog instituta za ravnopravnost spolova za 2021. godinu, žene su na kućanske poslove trošile 78 posto svog vremena, dok muškarci samo 32 posto.

Zaključak je da zaposlene žene rade više od udjela koji bi im pripao kada bi postojala pravedna raspodjela poslova koji se odnose na rad u kući. U većini država EU, one provedu 90 minuta više po danu nego zaposleni muškarci u neplaćenim poslovima.

U prosjeku gotovo sve zaposlene žene (94 posto) uključene su u neplaćeni rad barem nekoliko puta sedmično, u poređenju sa 70 posto zaposlenih muškaraca.

Kućanski poslovi su sfera najvećeg jaza u odnosu muškaraca i žena koji ih obavljaju s 93 posto žena i 53 posto muškaraca koji redovno obavljaju takve poslove.

Podaci dalje ukazuju na priličnu neravnopravnost spolova prilikom obavljanja različitih poslova ove vrste - u domaćinstvu 77 posto žena pere prozore, njih 69 posto pere veš, a čišćenje kuhinje je gotovo u potpunosti "pripisano" ženama.

Još jedno istraživanje potvrđuje činjenicu da žene obavljaju više kućanskih poslova, dok muškarci troše više vremena na profesionalne ili akademske obaveze koje su ih činile nedostupnima za rad u domaćinstvu. Muški učesnici ispitivanja su ovakvu raspodjelu smatrali poštenim, dok žene nisu.

Kako promijeniti narativ

Podaci Dječijeg fonda Ujedinjenih naroda pokazuju konzistentan obrazac da djevojčice svakodnevno rade više kućnih poslova nego dječaci u različitim socio-ekonomskim i kulturnim kontekstima, a razlog zašto je jasan: djeca formiraju navike po uzoru na roditelje.

Kako bi promijenili narativ i stereotipne poruke da su kućni poslovni rezervisani za žene, upravo zbog spomenutih podataka bitno je početi od odgoja onih najmlađih.

Organizacija UN Women ističe nekoliko načina za borbu protiv stereotipa i korak naprijed ka ravnopravnosti te preporučuju:

Razgovore s djecom o rodnoj ravnopravnosti i pravima žena. Razgovarajući sa svojom djecom o jednakosti među spolovima i onome što još treba učiniti da bismo došli do rodno ravnopravnog svijeta, postavljate ih da vode put ka boljoj budućnosti za sve.

Podjelu kućnih poslova - od kuhanja i čišćenja, do donošenja vode ili brige o djeci i starima, žene obavljaju najmanje dva i po puta više neplaćenih poslova u domaćinstvu od muškaraca. Primjerom ravnomjerne raspodjele kreirajte buduće navike.

Borite se protiv stereotipa - Rod ne predstavljaju samo biološke razlike između spolova, već je to društveni konstrukt – ljudi definiraju šta znači biti dječak ili djevojčica, a ova društvena uvjetovanost često očekuje od djece da se prilagode specifičnim i ograničavajućim rodnim ulogama i očekivanjima mladih.

Zato moramo rano započeti razgovore o rodnim ulogama i osporiti karakteristike koje se pripisuju muškarcima i ženama kod kuće, u našim svakodnevnim rutinama, u školi i na radnim mjestima.

Konkretnom akcijom do promjene

Činjenica da je ovakav razdor među spolovima prisutan govori da je ovo tema na koju je potrebno skrenuti pažnju te ukazati na "manje popularnu" sferu (ne)ravnopravnosti spolova.

Za primjer onih koji su odlučili poduzeti nešto vezano za ovu temu može se uzeti kompanija Kraš koja je odlučila iskoristiti snagu brenda "Domaćica" i staviti ga u "višu" funkciju - to jest jasno istaknuti kroz dva zanimanja jedne žene tu neravnopravnost.

Sam termin "Domaćica" podrazumijeva ženu (obično udatu) koja nije u radnom odnosu, već obavlja kućanske poslove. Ovaj pojam je u kontrastu s muškim rodom riječi iste riječi ("Domaćin") koja znači glava porodice, onaj koji dobro vodi dom ili onaj koji ugošćuje ili prima goste

Uzevši u obzir zastarjelu konotaciju samog naziva Kraš je odlučio provesti kampanju "I ja sam Domaćica" kojoj je cilj osvijestiti društvo o zahtjevnim ulogama žena te važnosti pravedne raspodjele poslova u domaćinstvu.

Kampanja je usmjerena na konkretne aktivnosti kojima će se pomoći da se navike naročito mlađih generacija promijene upravo u korist podjednakog preuzimanja obaveza u domu.

Iz kompanije Kraš odlučili su osvjestiti ovaj problem kroz isticanje paralelnih zanimanja na kutiji, saradnjom s udruženjima civilnog društva koja se bave temama rodne neravnopravnosti kod djece i mladih.

Kako bi privukli pažnju javnosti i podigli svijest o važnosti i kompleksnosti obaveza koje u domaćinstvu najčešće preuzimaju žene, kompanija je na police marketa i trgovina predstavila Domaćicu u posebnom izdanju.

Natpisi Domaćica i pravnica, te menadžerica ili programerka imali su za cilj osvijestiti sve članove domaćinstva, kako žene u njihovom okruženju uz titule i zanimanja imaju i druge poslove, a koji su nepravedno rezervisani isključivo za njih.

Put do potpunog osvještavanja problema i pokretanja konkretne akcije je zasigurno dug, ali ovakvi poduhvati mogu pomoći da se mlađim generacijama usade ispravne vrijednosti te da se u konačnici situacija u stvarnosti promijeni.