Za sve je kriva kafa: Kako je ovo piće srušilo čitava carstva i zauvijek promijenilo historiju
Historija čovječanstva je popločana idejama kojih su se mudri ljudi dosjetili uz šoljicu kafe. Karlo II kralj Engleske, Škotske i Irske iz 17. stoljeća, slao je špijune u londonske kafane, kako bi doznao o kakvim temama raspredaju intelektualci i narod, pribojavajući se za red i mir u svom kraljevstvu.
U doba prosvjetiteljstva, filozofi i učenjaci poput Voltairea, Rousseaua i Isaaca Newtona su redovno diskutovali o filozofiji uz kafu, a kafane u Parizu su služile kao utočišta revolucionara krajem 18. stoljeća. Upravo tamo su skovani planovi o jurišu na zatvor Bastille, koji je, zauzvrat, pokrenuo Francusku revoluciju i tako zauvijek promijenio tok historije.
Evo kako je izgledao put kafe od egzotičnog napitka do okidača povijesnih događaja.
Prva kafana otvorena je u Osmanskom carstvu
S obzirom na to da je alkohol bio zabranjen pripadnicima islama, pa krčme nisu bile dozvoljene, kafane su se pokazale kao veoma dobro mjesto za okupljanje ljudi. Tamo su se imali priliku družiti i razmjenjivati ideje. Bila su to pristupačna mjesta, gdje je svima bio dopušten ulaz, bez obzira na društveni status, što se nije svima svidjelo.
Sultan Murat IV je 1633. godine označio ispijanje kafe kao prekršaj vrijedan smrtne kazne. Njegovog brata i ujaka su pogubili janjičari, koji su redovno dolazili u kafane. Murat IV je toliko bio predan svojoj misiji ukidanja konzumacije kafe, da se i sam prerušavao i odlazio u kafane Istanbula. Koga god bi zatekao, obezglavio bi svojim mačem teškim 45 kg, piše History.
Sukob engleskog kralja s kafanama
Prva kafana u Londonu otvorena je 1652. godine. Do tada je britanska kultura bila veoma kruta i hijerarhijski podređena. Ideja da su na mjestima gdje se ispija kafa svi jednaki bila je korjenita promjena. Njihova posebna odlika su bili zajednički stolovi, preplavljeni novinama i pamfletima. Tu bi zasjedali posjetitelji i diskutovali o aktuelnim događajima. Kako objašnjava historičar Markman Ellis, kafane su pokretale vijesti u Londonu tokom 18. stoljeća.
Kralj Karlo II, koji je vladao tokom 17. stoljeća, bio je pogotovo paranoičan da se protiv njega kuje zavjera, jer je njegov otac, kralj Karlo I Stuart, pogubljen tokom Engleskog građanskog rata. Nije mu se svidjela ideja da se njegovi podanici okupljaju kako bi razgovarali o politici. Izdao je proglas 1672. godine koji se ticao širenja lažnih vijesti, a odnosio se dijelom i na odlazak u kafane. U jednom trenutku, kraljev državni sekretar je tamo počeo slati i špijune. Kulminacija se dogodila 1675. godine, kada je naređeno zatvaranje svih kafana u Londonu. Ova kraljeva odluka bila je na snazi svega 11 dana.
Kafane postaju "Univerziteti za peni"
Mještani Oxforda su ih prozvali tako zato što je posjetitelj za kafu koja je koštala jedan peni dobijao i priliku učestvovati u intelektualnim razgovorima i kritičkim debatama. Stalni posjetitelj ovakvih mjesta je bio i Isaac Newton, koji je jednom prilikom u kafani secirao delfina na stolu.
Pruski kralj objavljuje rat kafi
Fridrik II Veliki, pruski kralj iz 18. stoljeća, toliko je zamrzio kafu da je pokušao zabraniti njenu konzumaciju u potpunosti. Odustao je od ove namjere, jer je shvatio da bi zabrana tako omiljene robe koštala njegovo kraljevstvo. Ipak, svaki trgovac kafom morao se registrirati, iako su dozvolu za distribuciju dobijali isključivo prijatelji dvora. Fridrik je, čak, zaposlio bivše vojnike da obilaze ulicama, kako bi pronašli pojedince koji nezakonito prže kavu.
U jednom pismu se osvrnuo na svoj prezir prema ovom napitku, istaknuvši da bi njegova zabrana ponovo privukla ljude piti pivo, te da je ono zdravije od kave. Nakon smrti Fridrika II Velikog, stvari su se vratile u normalno stanje i kafane su zaživjele.
Kafa i početak Američkog rata za nezavisnost
Kafa se smatrala patriotskim napitkom u britanskim kolonijama koje su prethodile nezavisnim Sjedinjenim Američkim Državama. U vrijeme prije revolucije, kafa se služila uz čašicu nekog alkoholnog pića i u gostionicama.Posebno je bila važna gostionica "Zeleni zmaj" u Bostonu, koja je dobila nadimak "Uporište revolucije", jer su se tamo često sastajali Sinovi slobode, politička grupa američkih patriota čiji su postupci, konkretno Bostonska čajanka, doveli do izbijanja rata za nezavisnost 1775. godine.
U jednoj njujorškoj gostionici tokom 1780-ih okupljali su se trgovci, koji su se tamo organizirali s ciljem osnivanja Gospodarske komore New Yorka.
Pariške kafane kao izvorišta slobodne misli
Kafane u Parizu su njegovale društvenu jednakost, pa su bile savršeno poprište republikanskih težnji u osvitu Francuske revolucije. Upravo iz jedne pariške kafane su se čuli prvi poklici da se izvrši juriš na zatvor Bastille. U doba prosvjetiteljstva, učenjaci poput Rousseaua, Diderota i Voltairea su se okupljali u kafanama i razgovarali o filozofiji i umjetnosti.
U vremenu koje je uslijedilo nakon Francuske revolucije, pisci i filozofi nastavljaju se okupljati u kafanama. Dolazili su čak iz inostranstva, od Ernesta Hemingwaya do Francisa Scotta Fitzgeralda. Simone de Beauvoir i Jean-Paul Sartre su razvijali svoje filozofske misli sjedeći baš za stolovima kavana.
