|

Vjeko Kramer: Ne kuham kada sam ljut jer je energija koju ulažemo u hranu najvažniji začin

Vjeko Kramer: Ne kuham kada sam ljut jer je energija koju ulažemo u hranu najvažniji začin
188
Piše: A. Z.
2.9.2018. u 21:21
84
komentara
188

dijeljenja
Vjeko Kramer: Ne kuham kada sam ljut jer je energija koju ulažemo u hranu najvažniji začin Foto: K. S./Klix.ba
Iako je počeo kuhati sa samo tri i po godine, profesionalni kuhar i jedno od omiljenih TV lica kada je riječ o kulinarskim emisijama Vjeko Kramer kaže da mu kuhanje nikada nije dosadilo i da u pripremanju hrane nema granica, ali da nikada ne kuha kada je ljut jer je energija koju ulažemo u jelo najvažniji začin.
"Ako mi se jedu kiflice u ponoć ja odem i umijesim kiflice, grozno je to kad uvijek znaš što ti se jede i to ti se da napraviti", kazao nam je na početku razgovora za Klix.ba kroz smijeh Vjeko.

Na pitanje šta najviše voli kuhati odgovara da je to teško reći jer to zavisi od mnogo faktora, od sezone u godini, raspoloženja, društva te od namirnica kojima raspolaže. No, ne krije da uvijek voli eksperimentisati.

"Jako volim tikvenjaču s koprom. Ili pitu od koprive u koju dodajem kuhanu puru/žgance. Jednostavno se poigram nečim vrlo klasičnim ili tradicionalnim i dobijem neko zanimljivo 'Vjekino' jelo", kazao nam je kuhar.

Uprkos dugogodišnjem iskustvu i ljubavi prema hrani, priznaje ima puno jela koja mu ne uspijevaju.

Foto: K. S./Klix.ba Foto: K. S./Klix.ba


"Iskreno mislim da nikada ne mogu potrefiti savršene griz noklice/knedle kakve je pravila moja baka Nada. Ne mogu dobiti ni okus njenog bosanskog lonca. Svaki put kad pravim džigar-dolmu nešto mi fali ili nečeg ima previše u odnosu na tetkinu. Mamina sarma mi je misterija, a pravio sam je bezbroj puta s njom. Mislim da se radi o toj dozi ljubavi koju su one ukuhavale u jela za nas. Kad kuham svojoj sestri i ja koristim tu istu ljubav kao začin i ona je uvijek oduševljena jer je jelo baš kao bakino, tetkino ili mamino. A meni nije", navodi naš sagovornik.

Osim ljubavi koja je važan i neizostavan začin, u svako jelo je potrebno uložiti i energiju.

"Kuhanja se nikada ne prihvatim kada sam ljut. Kada sam tužan oraspoložim se dok kuham. Kada sam u nekoj nedoumici, kuhanje me relaksira i opušta. Energija koju uložimo u jelo je definitivno najvažniji začin", smatra Vjeko.

Raznovrsno je zdravo



Osvrnuli smo se i na sve popularniju zdravu ishranu i činjenici da se sve više osoba počinje intenzivnije baviti kuhanjem i dijeliti savjete na društvenim mrežama. Istovremeno s druge strane imamo veliki broj ljudi koji vjeruju isključivo tradicionalnoj i hrani karakterističnoj za naše područje, birajući ukusno i "sito", ne razmišljajući pri tome je li to i koliko je zdravo. Takvi ljudi uglavnom vjeruju da zdrava hrana ne može biti toliko ukusna.

"Ja u ishrani raznolikost vidim kao zdravu. I mislim da trebamo uživati u tome što jedemo i trebamo jesti ono što volimo. Jeste li ikada vidjeli nekoga na restriktivnoj dijeti da je sretan, veseo i nasmijan? Najveći problem današnjice je zagađena priroda i samim tim zagađene namirnice koje naravno nisu zdrave. Idealno bi bilo da kuhamo tradicionalne recepte od u potpunosti zdravstveno ispravnih namirnica. To je danas dosta skupo i u tome je najveći problem. Moja porodica uzgaja najveći dio hrane koju konzumiramo. Tako da znamo skoro cijeli put od polja pa do stola. Naš najveći problem je neumjerenost", navodi Kramer.

Kada je riječ o probavanju novih zdravih namirnica i sastojaka koji nisu karakteristični za ovo područje, ističe da smo prilično konzervativni u kulinarstvu, ali da je činjenica da oni koji kuhaju svaki dan trebaju i traže nove ideje. Samo treba znati kako tu ideju pretvoriti u ukusno jelo.

Foto: K. S./Klix.ba Foto: K. S./Klix.ba


"Ako umak od avokada, gvakamolu, nazovemo paštetom od avokada, već smo korak bliže. Isto tako treba objasniti ljudima nutritivne vrijednosti namirnica. Ako to nazovemo ljekovitošću, već smo korak bliže ka tome da to uvedemo u ishranu. Najbolji je primjer đumbir koji prije 15-ak godina niste mogli naći sirov ni u jednoj našoj prodavnici. Sada ga ima svuda. Ista je situacija i s kurkumom, rižinim rezancima, soja sosom...", navodi Vjeko.

Ukoliko pak uz zdravo želimo pojesti i nešto ukusno i brzo, posebno kada se s posla vratimo umorni i gladni, Kramer savjetuje kupovinu wok tave, koja je, ističe, najbolje rješenje.

"Puno povrća, malo mesa, sve nasjeckano na nejednake oblike i kratko poprženo na vrućem woku. Uz kinesku tjesteninu koja se priprema za 5 minuta. A možete birati sva mesa od rakova preko ribe i piletine do junetine i teletine. I sve povrće koje imate u kući. Meni je wok uvijek solucija kada žurim", kaže naš sagovornik.

Svaka domaćica ima svoju "caku"



Poznato je da Vjeko mnogo putuje, a tokom tih putovanja ima priliku uživati u hrani, eksperimentisati i probavati nove stvari. Nova iskustva bez sumnje mu je donijela i emisija "Domaće je domaće" koja se emituje na OBN televiziji.

"Posljednje zanimljivo daleko putovanje je bio Japan. I tamo sam probao nevjerovatno puno novih stvari. Japansku kuhinju sam uvijek zamišljao puno sličnijom kineskoj nego što ona zapravo jeste. Ne koriste baš puno začina, idu na bazni okus namirnice, samo ih drugačije pripremaju. Kod njih je recimo i riba na određeni način začin. Što se tiče emisije 'Domaće je domaće' super mi je to što svaka naša domaćica ima neku svoju 'caku' u kuhanju tradicionalnih jela. Tako recimo cijeli svijet kada govori o curryju misli na onu nama prihvatljivu žutu mješavinu. Kod Indijaca, čiji curry i jeste, to uopće nije tako. Svaka indijska država, pokrajina, regija, grad, selo, porodica, domaćica ima svoju malu tajnu u pripremanju toga začina. E tako je kod nas s ajvarom. Tokom snimanja sam shvatio da neko peče papriku i patlidžane, neko ih kuha, neko peče jedno, a kuha drugo, neko kuha oboje pa poslije upržava, neko ukuhava, neko dodaje bijeli luk, neko ne, bezbroj je kombinacija, a samo je 5 sastojaka na raspolaganju, paprika, patlidžan, bijeli luk, ulje i so. O uštipcima da ne govorimo. Što sve ulazi u kategoriju uštipka ne biste vjerovali jer vama je uštipak ono što je vama vaša mama pravila. Meni ono što je meni moja pravila. Ako one nisu sestre, teško da su pravile iste uštipke", priča nam Vjeko.

Foto: K. S./Klix.ba Foto: K. S./Klix.ba


Emisija mu nije pomogla samo da se upozna s hranom, načinom kuhanja, sastojcima koje koriste domaćice u BiH, nego i da bolje razumije našu zemlju i ljude.

"Kad zaviriš nekome u kuhinju, frižider i lonac saznaš puno o ljudima. U svakom slučaju sve spoznaje su pozitivne i kroz snimanje ove emisije sam puno bolje upoznao cijelu Bosnu i Hercegovinu i puno je više zavolio. Mi smo divna zemlja puna hrabrih i dobrih ljudi. I upravo ta spoznaja me i tjera da i dalje snimam jer se nadam da će moji gledatelji shvatiti da smo svi mi isti i da se u istom loncu kuhamo. Kada je riječ o sastojcima u ishrani, receptima, hrani, svi volimo sarmu, musaku, punjene paprike, pitu, burek, svi mislimo da je med najzdravija stvar na svijetu, udruženi smo u čuđenju spram nove, 4. religije - vegeterijanstva jer oni ne jedu ćevape i janjetinu pa nam ih je još i žao. Citirat ću Balaševića: 'Princip je isti, sve su ostalo nijanse...', barem što se kuhanja u našoj zemlji tiče", zaključio je Vjeko.
Prijavi grešku


Komentari (84)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...