Soda bikarbona ili prašak za pecivo? Zašto nije svejedno što stavljate u kolače

Razliku objašnjava Jenna Smith, nutricionistkinja Univerziteta Illinois (University of Illinois Extension). Kaže da je u pozadini obična hemija. Oba sastojka u tijestu stvaraju mjehuriće ugljen-dioksida, ali do toga dolaze različitim putem.

Sodi bikarboni treba kiselina

Soda bikarbona je natrijev bikarbonat, odnosno baza. Kad se pomiješa s kiselinom, nastaje ugljen-dioksid. To je ista reakcija kao u školskom eksperimentu s "vulkanom" od sode i sirćeta. Zato recept sa sodom mora imati i neki kiseli sastojak, kao što su sirće, jogurt, mlaćenica, limunov sok ili smeđi šećer.

Smith upozorava da više sode ne znači da će kolač više narasti. Ako je sode previše, a kiseline nema dovoljno, kolač može dobiti metalni okus.

Prašak za pecivo ima sve u sebi

Prašak za pecivo sadrži sodu bikarbonu, ali i vinski kamen, koji je kiselina, te kukuruzni škrob. Zbog toga mu ne treba dodatni kiseli sastojak. S druge strane, slabiji je od čiste sode.

Većina praškova je dvostrukog djelovanja. Prvi put reaguju kad se pomiješaju s tečnim sastojcima, što se vidi po mjehurićima u smjesi za palačinke. Drugi put reaguju kad se smjesa zagrije u rerni.

Neki recepti traže i sodu i prašak. Prema Smith, razlog je to što u smjesi nema dovoljno kiseline da bi sama soda dala potrebno dizanje, pa prašak pomaže. Kolač tada može dobiti i blago kiselkast okus.

Kako ih zamijeniti

Soda bikarbona i prašak za pecivo ne mogu se zamijeniti u omjeru 1:1. Ako nemate sode, Smith savjetuje da probate s tri puta više praška za pecivo.

Ako nemate praška, umjesto jedne kašičice praška možete uzeti četvrtinu kašičice sode bikarbone i pola kašičice vinskog kamena. Smith dodaje da rezultat neće biti savršen, pa je ponekad bolje otići do prodavnice ili posuditi od komšije.