Reportaža Times-Newsa
0

"Mislite da znate šta je pita? Probajte bosansku"

Sarajevo-x.com
Sunija Mustafić i njena porodica 2001. godine otišli su iz Bosne i Hercegovine za Idaho. Nisu nosili mnogo stvari, no Sunijina majka je svojoj kćerci za svaki slučaj zapakovala tepsiju za pitu... Neka se nađe...

Sada je priča o Suniji i njenom umijeću pravljenja pite dospjela do brojnih američkih medija, a nedavno je tamošnji magazin Times-News, objavio kratku reportažu o Suniji i njenom načinu pripremanja ovog bosanskog specijaliteta.

"Bosanska pita nije ni slična onim grčkim koje se mogu naručiti u gotovo svakom restoranu u južnom Idahu. Ovo je nešto posve drugačije. Pita je smotana u malene zvrkove koji su napunjeni mesom, sirom, zeljem, krompirom, a zatim ispečeni", počinje svoju reportažu novinar američkog magazina.

Sunija je raspremila stol, postavila stolnjak, te počela razvlačiti, već unaprijed pripremljeno, tijesto.

"Na tijestu ne smije biti niti jedne rupice i zbog toga se mora veoma pažljivo razvlačiti", objašnjava Sunija, dodajući kroz smijeh, da ako ne znaš praviti pitu nećeš se nikada ni udati.

Nakon što je razvukla tijesto, Sunija oduševljenom novinaru pokazuje kako se na krajeve tijesta ravnomjerno reda meso, sir, krompir...

Zatim Sunija polako sjecka pitu, savija u zvrkove i reda u tepsiju, objašnjavajući kako je to nacionalno bosansko jelo koje se priprema u svakoj kući u Bosni i Hercegovini.

Dok razgovaraju Sunija priprema i sirnicu. Novinar je posmatra i pita zašto nikada ne mjeri sastojke i koliko tačno jaja ide u tu pitu.

"Četiri ili možda pet", odgovara ona dok razbija jaja i muti ih u zdjeli, dodajući vegetu i za samo deset minuta pita je spremna da se ubaci u peć.

Dok se pite peku Sunija priča o svom životu u Bosni, svojoj prodici i nostalgiji za domom...

"Na ovoj fotografiji su moja majka i brat. Ovaj prizor sam prvi put vidjela na CNN-u kada je 2005. godine objavio jednu reportažu o ratu u Bosni", kaže 46 - godišnja Sunija, inače izbjeglica iz Zvornika.

Njen brat poginuo je tokom rata u BiH, a majka je preminula 2002. godine.

S obzirom da joj fotografije vraćaju loša sjećanja, Sunija ih odlaže i nastavlja pričati o svojoj sadašnjosti i planovima za budućnost.

Ona je trenutno zaposlena u jednoj kafeteriji, dok njen suprug radi u restoranu brze hrane. Nedavno su kupili i kuću. Također, tu u blizini stanuje i njena sestra, tako da se navikla na život u Americi, no i dalje joj nedostaje Bosna i Hercegovina.

Kada je kući, dok se odmara ili priprema ručak, uvijek putem satelita prati bosanske programe ili sluša bosansku muziku...

Pita je gotova...

"Ovo je nešto najukusnije", završava novinar američkog magazina svoju reportažu uživajući u Sunijnoj piti.