Trik je ... u cinjenici da mi, zapravo, ne znamo mnogo i ne znamo pouzdano na kojem stepenu klimatskih promjena se planeta Zemlja nalazi. Ko hoce da vidi - promjene jesu ocigledne, vremenske pojave u ekstremnim oblicima, otopljavanje i rekordne temperature, lednici, porast nivoa vodenih povrsina, itd... Medjutim, problem je u slijedecem: Ako pretpostavimo da je emisiju stetnih gasova koji doprinose efektu staklene baste moguce vratiti na nivo prije pocetka industrijske revolucije, i ako (zamislimo) izvrsimo takvu promjenu sada, bez oklijevanja...veliko pitanje je - sta bi se desilo, odnosno da li bi takva momentalna promjena imala efekta na ono sto se vec desava sa planetom, i ako bi - kakav bi taj efekat bio? Sta ako je proces promjena na nasoj planeti presao nekakvu imaginarnu granicu, nakon koje povratak nazad vise nije moguc? Nesto kao lancana reakcija koju nije moguce kontrolisati... Niko ne garantuje da degradacija Zemlje, sa svim posljedicama, a kao rezultat klimatskih promjena, nije kao grudva snijega koja se vec kotrlja niz padinu, dobijajuci na ubrzanju, masi i razarajucoj moci. Slikovitije i pojednostavljeno: ako na casu ispunjenu vodom vrsimo pritisak gurajuci je sa jedne strane...sta ce se desiti? Voda ce isticati, sto vise naginjemo - sve vise. Dok, usljed pritiska koji vrsimo, casa ne padne i voda ne prospe. Problem je sto mi, gurajuci casu nismo u migucnosti sa pouzdanom sigurnoscu predvidjeti momenat kada ce casa pasti i njen sadrzaj isteci. Jos nesto: jednom prosuta tekucina iz posude u pitanju se ne moze vratiti nazad, u posudu. To kao jedno. Drugo, ako je sadrzaj case nesto sto ce ostaviti trajnu mrlju na skupocjenom tepihu...? ...Da se zamislimo. Ako vec nije prekasno.

kakvo li nas tek vrijeme ocekuje u veljaci kad je februar ovako topal bio

A jaguar?

Jesam se vala iznojio u ovom februaru ko nikad.

Džabe mi sve to kad mi je račun za struju za februar bio 150 maraka