Bosansko druženje lijek protiv austrijske usamljenosti

"Život na Zapadu je brz i ne ostavlja puno vremena za druženje, a po meni se to, s obzirom na struku, najbolje vidi na parkovima . Oni su, iako zaista lijepi, uglavnom pusti i prazni“, priča Sanja Turković, inžinjer hortikulture.

Ljudi od silnih poslova, dodaje, često nemaju vremena ni za sebe, a kamoli za druge i za druženje, i ta karakteristika društva je recimo ona druga, tužnija strana Zapada. Najtužniji je ipak odnos društva prema starijim osobama, za njih društvo ima ipak najmanje vremena i oni uglavnom žive osamljeno, zarobljeni u svoja četiri zida - "Tužno, zar ne?“, kaže Sanja za Deutsche Welle.

Sanja, rođena Mostarka, u Austriji živi od 1992. godine, a takvo stanje u društvo bila joj je motivacija da razvije koncept uređenja parkova za osobe starije dobi.

"Trenutno su u toku razgovori sa kompanijama koje bi izrađivale sprave za parkove, one, naravno, moraju ispunjavati i neke medicinske kriterije, shodno godinama onih kojima su namjenjene. Planirana je i izrada staza za boćanje, kao i velika šahovska ploča na otvorenom“, objašnjava Sanja. „Važna je međutim i ta socijalna komponenta“, dodaje "pored toga što bi osobe starije dobi imale, dakle, mogućnost za fizičku aktivnost, u tim parkovima bi se, u najboljem slučaju, sklapala i nova prijateljstva, i ti ljudi više ne bi bili tako usamljeni.“ Najbolje bi bilo da se parkovi etabliraju kao mjesto na kom uvijek nekog možete sresti, bez da se ljudi moraju dogovarati i zakazivati termine „znate već kako to kod nas u BiH hoda, tako sam ja to zamislila“, kaže Sanja.

Sanja je tako u Austriji uvela bosanski sistem druženja kao lijek protiv austrijske usamljenosti.

"Ja sam ideju zaista dobila pitajući se zašto se i ovdje ljudi ne druže više vani na otvorenom kao kod nas“, kaže Sanja. To se, očigledno, posebno svidjelo i žiriju na konkursu austrijske privredne komore, Sanjina ideja na najbolji način pokazuje na koji način doseljenici austrijsku kulturu mogu obogatiti, stajalo je u njihovom obrazloženju.