Zašto nije preporučljivo uspostaviti previše zaštitnički odnos s djetetom

Majka devetero djece iz Orlanda na Floridi Jenn Hoskins navela je da je ranije bila prezaštitnička majka.

"U ranim godinama često sam štitila svoju djecu od svega što sam smatrala štetnim. Ono što još nisam razumjela je da će na kraju morati znati kako se sami snalaziti", poručila je Hoskins.

Prema novom istraživanju objavljenom u časopisu Child Development, prezaštitničko roditeljstvo osim što potencijalno potiče ovisnost i potkopava samopoštovanje i samoefikasnost kod djece, negativno utječe i na njihovo raspoloženje.

Stručnjaci navode da pretjerana zaštita dolazi iz ljubavi, a roditelji mogu promijeniti svoj pristup uz nekoliko načina prilagodbe.

"Prezaštita može uključivati roditelje koji se miješaju više nego što je potrebno, riskirajući frustraciju osnovnih psiholoških potreba adolescenata", navodi se u istraživanju.

U praksi to često postaje borba za moć između zabrinutog roditelja i tinejdžera koji pokušava izgraditi svoju neovisnost. Prezaštitničko roditeljstvo uključuje nedopuštanje djeci da dožive razočarenja i neuspjehe, rješavanje osnovnih problema umjesto djeteta, pretjerano praćenje kako bi se izbjegli svi rizici, miješanje u život djeteta.

"Prezaštitničko roditeljstvo, iako dobronamjerno, obično je potaknuto roditeljskom tjeskobom i proizlazi iz želje da se spriječi što više negativnih iskustava za dijete", kazala je doktorica Maura Francis.

Profesor psihologije Eric Storch naveo je i da društveni pritisak igra važnu ulogu.

"Društvo je prilično osuđujuće pa neki roditelji mogu pretjerano štititi djecu kako bi ih odgojili u idealno dijete", naveo je.

Pretjerana briga roditelja može dovesti i do drugih emocionalnih problema kod djece i izljeva bijesa.

"Jedan od načina na koji djeca rastu je suočavanje s dobrim i lošim u životu te razvijanje vještina rješavanja problema i suočavanja s njima", kazao je dr. Storch.

Stručnjaci pojašnjavaju da se dugoročne posljedice prezaštitnog roditeljstva mogu razviti u nedostatak samopouzdanja u osnovne vještine, uključujući donošenje odluka i smanjenu otpornost pri suočavanju s izazovima. Također, ključna ali često zanemarena roditeljska vještina je kontinuirano procjenjivanje razvojne faze djeteta i prilagođavanje očekivanja u skladu s tim.

"Odgovorno roditeljstvo trebalo bi zahtijevati od roditelja da procijene razvojno primjerena očekivanja i izgrade svoju toleranciju na stres dok dijete prirodno istražuje stvari putem pokušaja i grešaka", naveo je.

Kako biste riješili ovu lošu naviku, stručnjaci savjetuju da počnete s malim koracima.

"Kada djeca počnu razvijati svoje psihološke potrebe poput autonomije, kompetencije i povezanosti, bilo bi korisno da roditelji prilagode odgoj kako bi podržali djecu dopuštajući im da iskuse manje prepreke i neugodnosti koje su primjerene njihovoj dobi", kazali su.

Kao i u mnogim područjima roditeljstva, ono što je ispravno za vas možda neće biti ispravno za drugu porodicu. U ovom slučaju, ono što se čini prikladno zaštitničkim za jednu porodicu, drugoj se može činiti pretjerano.