Ovi znakovi u ponašanju ukazuju na to da je vaše dijete naviklo ugađati drugima

Kako navode stručnjaci, ispod toga mogao bi se kriti problem, a to je potreba za udovoljavanjem drugima.

Ukoliko vaše dijete neprestano stavlja tuđe potrebe ispred svojih, izbjegava sukobe ili je anksiozno zbog mogućnosti da nekoga razočara, moguće je da je naučilo da potiskuje svoje osjećaje kako bi zaslužilo odobravanje.

Stručnjaci su pojasnili suptilne znakove ovakvog ponašanja, zašto do njega dolazi i kako možete pomoći djetetu da izgradi zdrave granice, a da ne izgubi prirodnu empatiju, piše Parents.

Kada djeca neprestano stavljaju tuđe osjećaje ispred svojih, mogu izgubiti kontakt sa svojim potrebama i željama. Vremenom mogu početi vjerovati da vrijede samo kada su drugima na usluzi ili kada ih usrećuju.

Takva djeca podložnija su manipulaciji jer su navikla da postupaju tako da udovolje drugima umjesto da uče samostalno da procjenjuju, izražavaju svoje potrebe i bore se za sebe. Psiholog Joseph Laino pojašnjava da se djeca koja hronično udovoljavaju drugima suočavaju s dugoročnim rizicima.

To može dovesti do niskog samopouzdanja, zbunjenosti oko identiteta i poteškoća u postavljanju granica. Takva djeca se često oslanjaju na vanjsku potvrdu što može podstaći anksioznost, stres i stalan strah od neodobravanja. Potiskivanje vlastitih potreba vremenom može rezultirati emocionalnom iscrpljenošću, ogorčenošću I povećanim rizikom od depresije. U odrasloj dobi mogli bi imati probleme s asertivnošću i postati ranjiviji u nezdravim ili jednostranim vezama dajući prednost tuđoj dobroti na vlastitu štetu.

Pristojnost i ljubaznost su osobine koje roditelji žele da podstiču kod svoje djece. Udovoljavanje drugima je manje prilagodljivo i nije u najboljem interesu djeteta. Takvo ponašanje često je ukorijenjeno u dječijoj nesigurnosti i strahu od gubitka vanjske potvrde. Glavna karakteristika ovakve djece je I to što se muče sa odbijanjem i postavljanjem granica čak i ako to znači da moraju uraditi nešto što ne žele. Često žrtvuju svoje potrebe zbog onih od kojih očekuju potvrdu. Često se izvinjavaju, čak i kada to nije potrebno, teško se zauzimaju za sebe i preuzimaju ulogu sljedbenika u grupnim aktivnostima.

Iako ne postoji uzrok ovakvog ponašanja, stručnjaci tvrde da okolina I odgoj imaju veliku ulogu. Kada su djeca u okruženjima koja naglašavaju savršenstvo, mogu početi da se bore sa ispunjavanjem tih očekivanja i postavljaju sebi nerealne standarde. Ako je okruženje nepredvidivo ili nestabilno, pojedina djeca nauče da bi svako neslaganje moglo biti opasno pa potiskuju osjećaje kako bi izbjegla sukob. To je posebno izraženo kod djece koja su preuzela roditeljsku ulogu i odrastaju u domovima gdje roditelji očekuju da se djeca brinu o njihovim emocionalnim potrebama.

Također, korisno je potražiti stručni savjet ako ponašanje vašeg djeteta ide na njegovu štetu, negativno utječe na njegovo samopouzdanje ili pojačava anksioznost.

"Dobar terapeut može pomoći da dijete izgradi samopouzdanje, postavi granice i nauči da ne mora zaslužiti ljubav uvijek govoreći 'da'", tvrde terapeuti.