Ležanje na stomaku jača bebine mišiće: Pedijatri savjetuju da počnete odmah po dolasku iz porodilišta
Ležanje na stomaku, poznato i kao "tummy time", nije isto što i spavanje na stomaku. Riječ je o kratkim periodima igre dok je beba budna i pod nadzorom odrasle osobe, a cilj je jačanje mišića vrata, ramena i leđa koji su joj potrebni za okretanje, sjedenje i puzanje.
Koliko dugo i koliko često
Prema preporukama AAP-a, roditelji bi se s bebom koja leži na stomaku trebali igrati dva do tri puta dnevno, po tri do pet minuta. Vrijeme se postepeno produžava kako beba pokazuje da joj to prija, a cilj je da do sedme sedmice života dnevno na stomaku provede ukupno 15 do 30 minuta.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u smjernicama za djecu mlađu od pet godina navodi da bebe koje još ne puze trebaju provesti najmanje 30 minuta dnevno u položaju na stomaku, raspoređeno kroz dan dok su budne. WHO također savjetuje da beba ne bude vezana u kolicima, hranilici ili nosiljci duže od sat odjednom.
Britanske zdravstvene službe u okviru NHS-a savjetuju da se s ovom vježbom krene od rođenja tako što roditelj legne, a bebu stavi stomakom na svoja prsa. To se radi samo kada je roditelj potpuno budan i nema opasnosti da zaspi. Na početku je najbolje kraće i češće.
Kada i kako
AAP kao dobar trenutak navodi vrijeme nakon presvlačenja pelene ili nakon što se beba probudi iz dnevnog sna. Neke bebe u početku ne vole ležati na stomaku, pa pedijatri savjetuju da roditelj legne ispred bebe ili da joj u blizini stavi igračku.
Igračke se mogu postaviti u krug oko bebe ili malo izvan njenog dosega, kako bi posezala prema njima. Na taj način razvija mišiće potrebne za okretanje, klizanje na stomaku i puzanje. Starija djeca se mogu igrati s bebom dok leži na stomaku, ali uz nadzor odrasle osobe.
Spavanje uvijek na leđima
Pedijatri naglašavaju da je za spavanje najsigurniji položaj na leđima, i noću i tokom dnevnog sna. Roditelji se često boje da će spavanje na leđima bebi spljoštiti potiljak, a AAP navodi da se to obično ispravi kada beba poraste i počne sjediti.
Rizik se može smanjiti tako da se beba u krevetiću naizmjenično okreće prema različitim krajevima, da se ograniči vrijeme u ljuljaškama, ležaljkama i autosjedalicama te da se beba češće drži u naručju.