Kako odbrambeni mehanizmi pomažu djeci da se zaštite od neugodnih osjećaja
Izbjegavanje je jedan od najosnovnijih načina na koji djeca pokušavaju izbjeći neugodnost. Kada je neugodnost blaga, izbjegavanje im pomaže da se nose s neugodnom situacijom. Međutim, kada neugodnost postane jača, djeca prelaze na poricanje ili potiskivanje.
Poricanje podrazumijeva svjesno izbjegavanje istine. Također, projekcija je mehanizam u kojem dijete svoje osjećaje, misli ili ponašanja pripisuje drugima. Time se pokušava riješiti svoje nelagode.
Djeca često projiciraju ljutnju, tugu ili zbunjenost na roditelje, a upravo to roditeljima može pomoći da prepoznaju šta dijete zaista osjeća. Osim toga, reakcijska formacija predstavlja ponašanje suprotno stvarnim osjećajima. To je odbrambeni mehanizam koji djeca koriste kada ne mogu ili ne žele izraziti ono što stvarno osjećaju.
U svemu tome, bitni su roditeljski osjećaji jer često odražavaju ono što dijete osjeća, posebno kada dijete projicira emocije poput tuge, straha i zbunjenosti. Ukoliko primijetite da se osjećate neugodno u određenim situacijama s djetetom, pokušajte prepoznati da li je riječ o projekciji.
Kod izbjegavanja je bitna dodatna opreznost jer ga je teško prepoznati u blažim oblicima. Ovakvo ponašanje postaje jasnije kada se ponavlja. Osim toga, kada prepoznate da dijete koristi neki odbrambeni mehanizam, bitno je da pokušate identificirati emociju koja se krije iza toga.
Imenovanjem osjećaja pomažete djetetu da se s njima lakše nosi. Djeca teško govore o velikim emocijama, a odbrambeni mehanizam koji koriste može ukazivati na njihovu jačinu. Potiskivanje ili poricanje često upućuju na intenzivne osjećaje.
