{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Argentinka Alina u BiH kao kod kuće: O Balkanu sam znala samo to da se stalno mijenjaju granice

24.7.2016. u 08:01
394
107
Argentinka Alina u BiH kao kod kuće: O Balkanu sam znala samo to da se stalno mijenjaju granice
394
Argentinka Alina u BiH kao kod kuće: O Balkanu sam znala samo to da se stalno mijenjaju granice
Kako izlaze službene statistike o sve većem broju ljudi koji iz ekonomskih i društvenih razloga napuštaju BiH, sve nevjerovatnija postaje pomisao da postoje i ljudi koji bi napustili svoju domovinu kako bi se nastanili upravo u ovoj našoj. Međutim, takvi ljudi postoje, i za to imaju više nego dobre razloge.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Alina Golondrina Argentinka je koja je u Bosni i Hercegovini drugi put, i namjerava ostati dok god joj to pravni okvir dozvoljava. Trenutno ima vizu na tri mjeseca, ali planira se prijaviti za dozvolu za boravak koja bi joj omogućila da u našoj zemlji ostane duži vremenski period.

Balkan kao upitnik



Golondrina, prevoditeljica po zanimanju, je u Bosnu i Hercegovinu prvi put došla neplanirano u oktobru 2014. godine. Putovala je kroz Zapadnu Evropu i shvatila da u EU može ostati samo tri mjeseca te je morala izaći van njenih granica. Tako je počeo njen put po Balkanu. Kaže da o ovom području nije znala ništa.

"Balkan je bio potpuni upitnik za mene prije dolaska. Prvo sjećanje koje imam na Jugoslaviju je iz škole, kada sam na geografskoj karti nekoliko puta morala brisati granice, jer su se stalno mijenjale. Nisam znala da ovakvo mjesto postoji. Mislila sam da postoje zapadne zemlje i istočne zemlje, ali nisam ni sanjala da postoji nešto poput Bosne i Hercegovine", kaže Golondrina.

U našoj zemlji bilo joj je fascinantno i što je mogla naći različite bogomolje na istom mjestu.



"Nikad nisam mislila da postoji mjesto gdje možeš naći sve ove različite simbole zajedno. Imala sam tu ideju da imaš katoličke zemlje, islamske zemlje, pravoslavne zemlje, ali ne sve zajedno na jednom mjestu", kaže Golondrina i dodaje da misli da te naše specifičnosti mogu biti blagoslov, ali da za to treba vremena.

Nevidljive razlike među Bosancima i Hercegovcima



Trenutno je Golondrina volonterka na Sarajevo Film Festivalu (SFF), a prethodni mjesec provela je predajući književnost na ljetnoj školi u Mostaru.

Mostar je posjetila i tokom prvog dolaska, a većinski je bio i razlog zašto se u BiH vratila. Kaže da je o ovom gradu nastavila misliti i kad se vratila kući.

"Kada sam se vratila u Argentinu, tražila sam izgovore kako bih se vratila u Mostar, jer sam osjećala da je moje srce tamo. Tako sam naišla na poziv za predavače na ljetnoj školi", kaže Golondrina.

Prvo što ljudi znaju o Mostaru, da je podijeljen, ona je saznala tek kad se vratila kući nakon prve posjete.

"Za mene je to bio tek mali detalj jer to nije bilo moje iskustvo Mostara", tvrdi Golondrina.



Kaže da kada je naučila o podijeljenosti i konfliktu, pitala se da li Bosanci i Hercegovci mogu primijetiti razlike među sobom.

"Ja nisam mogla raspoznati ko je ko pa mi nije bilo jasno kako onda vi možete odrediti razlike, da li postoji neka vidljiva razlika, koja je tajna, kako ljudi znaju ko je ko", pita se ona.

Humor kao lijek za bol



Golondrina smatra da je ono što je najbolje u Bosni i Hercegovini njeno stanovništvo koje ju je dočekalo otvorenih ruku. Kaže da joj se kod Bosanaca i Hercegovaca najviše sviđa smisao za humor te smatra da on pokazuje otpornost ljudi na teške situacije.

"Svoj bol Bosanci i Hercegovci pretvaraju u smijeh", kaže ona, dodajući da je u tome podsjećaju na Argentince.

Uprkos svim razlikama između ove dvije zemlje na dva različita kontinenta, Golondrina vidi određene sličnosti između BiH i Argentine, prije svega među ljudima.

"Radi se o tom osjećaju kada znaš da tvoj politički sistem ne radi, tvoj ekonomski sistem ne radi, da ćeš se uvijek ugledati na Evropu i Sjedinjene Države kao najbolje primjere onog što bi trebalo biti poželjno u tvom životu, znajući da nikada nećeš dospjeti do njihovog nivoa. U isto vrijeme ćeš svoje doprinose svijetu umanjivati i prezirati", kaže Golondrina.

Ona smatra da ovaj osjećaj inferiornosti sprečava ljude da vide dobre strane mjesta u kojem žive.

"U Argentini postoji rascjep između onoga što jesmo i što bismo željeli biti, jer su nam oči uvijek na zapadu. To ljudi i ovdje kažu. Rekli su mi, jeste ovo geografski Evropa, ali mi nikad ne kažemo 'ovdje u Evropi', već 'tamo u Evropi'. Kod nas je isto", završava Golondrina.

"Divlji anđeo", Messi i Maradona



Budući da je došla s malo znanja o regionu, Golondrina je bila iznenađena koliko ljudi ovdje znaju o njenoj državi. Govorili su joj o Messiju, o Maradoni, a nekoliko djevojaka je zapanjilo počevši pjevati pjesmu "Cambio dolor" iz argentinske sapunice "Divlji anđeo" iz 1999. godine, koja je bila veoma popularna na ovom području.

"Ljudi su iznenađeni kad im kažem da sam iz Argentine, prema njihovoj reakciji mogu reći da to nije baš česta stvar. Bude im drago pa pokušaju i pričati španski sa mnom", kroz smijeh govori Golondrina.

Toplina naših ljudi je osvojila i načinila da se osjeća dobrodošlom.

"Ono što najviše volim u Bosni i Hercegovini je da se zaista osjećam kao kod kuće. Zbog načina na koji me ljudi tretiraju, njihovog ophođenja jednih prema drugima, kako se odmah šale s tobom kao da te znaju. Moje iskustvo u drugim evropskim zemljama je to da su dosta formalniji, distancirani, puni poštovanja i pristojni, ali meni je to čudno jer ne znam baš šta da radim sa svom tom pristojnošću. Ovdje osjećam da ljudi imaju veoma sličan način komuniciranja kao mi u Argentini", zapaža Argentinka.

Uprkos dosta boljim materijalnim uslovima i većem standardu života, Zapadna Evropa na nju nije ostavila toliki utisak.

"U EU mi se svidjelo, ali kao turisti. Ovdje se osjećam kao kod kuće", zaključuje Golondrina.

Siromašni, a ne loši ljudi



Gostoprimstvo i dobronamjernost Bosanaca i Hercegovaca za Golondrinu predstavljaju jednu potpuno novu dimenziju.

Prisjeća se situacije kada je došla u Sarajevo i s teškim ruksakom se penjala na strmo brdo. Pored nje je išao starac sa štapom koji je teško hodao. Dvoje putnika išli su istim sporim i otežanim korakom.



"U jednom trenutku ga čujem kako mi nešto govori, okrenem se i vidim da me pokušava ohrabriti da nastavim, da mi poručuje da ću uspjeti uspeti se uz brdo uprkos teretu ruksaka, iako i on jedva hoda", uz smijeh govori Golondrina.

Zanimljivo joj je bilo i to što su je ljudi svuda u BiH pokušavali upozoriti na džeparoše i druge osobe koje bi mogle iskoristiti to što ne poznaje situaciju u zemlji. Osjeća da je ljudi nastoje zaštititi i uputiti te naglašava da se nigdje u BiH nije osjećala nesigurno. Izdvaja jednu situaciju za koju smatra da najbolje oslikava društveno-ekonomske prilike u BiH.

"Jedna djevojka mi je prišla i rekla da se pazim jer bi me neko mogao pokušati opljačkati pošto se vidi da sam strankinja. Ta djevojka rekla mi je da bih ovdje mogla naići na neke loše ljude, ali onda se brzo ispravila i rekla 'siromašne' ljude, jer te stvari ne rade što su loši, već što su siromašni", s razumijevanjem priča Golondrina.

Ova simpatična Latinoamerikanka trenutno uči bosanski jezik kako bi se mogla bolje sporazumijevati, a kaže i da su ljudi vrlo zainteresirani za učenje španskog, tako da planira organizovati neku jezičku razmjenu. Nada se da će ubrzo progovoriti jezikom ljudi koji su je svojom neposrednošću i toplinom osvojili i na njihovom jeziku im iskazati zahvalnost za otvaranje vrata svog svijeta i svo njihovo gostoprimstvo.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: