Komentar
Ova me priča podsjeti na sudbinu jednog poznanika koji je s 23 godine postao magistar ekonomije s prestižnog Internacionalnog Univerziteta u Travniku. Iako je imao 30 godina u guzici, nije imao nijednog dana radnog staža, niti je kad šta radio. Ustvari, lažem, imao je redovno radno iskustvo u 30 dana predizborne kampanje kada bi bio lajavac za potrebe lokalnih guzonja. Nakon istih 30 dana redovno bi psovao iste guzonje koje je ljubio u dupe jer su ga izradili.
Upitah ga jednom prilikom: "Ima li šta za pos'o?", a on mi odgovori da je aplicirao za posao ekonomiste u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH i da ima dobre šanse, da ima odgovarajuće zvanje i certifikate. Rekoh mu tom prilikom da se okane ćorava posla i iluzija i da ne sanja da sisa budžet nego da vidi da radi kod privatnika kao i sav običan narod, na što me on grubo ismija. Poslije 15 dana mi je rekao da je razočaran, da su svi lopovi, da nema pravde, bla bla bla.
Rekoh mu da ću se potruditi da mu pronađem posao kod svojih prijatelja. I zaista, nedugo zatim, mome prijatelju, poduzetniku, ukazala se prilika da zaposli Komercijalistu carinskog poslovanja, što u prijevodu znači da vozi robu za EU i da se pobrine da roba koja se izvozi zadovolji sve carinske kontrole. Upitao me: "A, koja je plata tu?" - Ne znam, dogovorit ćete se. I zaista, dečko ode na razgovor, plata 700 KM + doprinosi, ali je glatko odbio rekavši da on nije rob.
PRIKAŽI ODGOVORE (1)
Prikaži sve komentare (352)