Ali Egipat nije Tunis niti sliči na druge arapske zemlje u kojima izlazi na vidjelo ogromna frustracija građana nedemokratskim i apsolutno lošim uvjetima života. Ako Mubarak padne u provaliju bez jasne strategije Zapada i egipatske opozicije, ako se generali koji još jednom žele diktirati sudbinom Egipta izravno sudare s narodom, cijela bi regija mogla eksplodirati, pa i jačanjem tkz. islamističkih snaga.Mubarak je dozlogrdio narodu korupcijom, i onemogućavanjem bilo kakve opozicije. Ali 80 milijuna gnjevnih Egipćana koji bi tražili pravdu na ulicama kao što to rade Tunižani, ne samo zbog potrebe da vlast osigura normalan protok brodova kroz Sueski kanal, mogli bi biti uvod u vrlo krvave obračune.