Dzaba pises Asime ! Na kraju se svaki pokusaj ,za neko dobro, svede na sprdnju.Postoje stvari,a ovo je jedna od njih,o kojima se sve govori cutanjem inace predje u zajebanciju,takav je jezik,posprdan po prirodi.Ucesnik sam rata,brigada 102. ARBiH-IDČ te brigade.Ucestvovao sam najdirektinije u vojnim akcijama i zaista se preznojavam kad pomislim na neke trenutke.Sjecanje mi je najveci dusman,nekad me snazno uznemirava.Nikad ali nikad ne savjetutjte ljude koji su ucestvovali u ratu osim ako i sami niste jedan od njih.da bi se dao smislen i od pomoci savjet MORA se imati slicno iskustvo ,inace nema smisla ni ucinka.Isti se prepoznaju.Imajte u vidu da ucestovanje u ratu podrazumjeva ubijanje ljudi,ovako ili onako.Ako neko misli da je to u ratu lakse ili da postoji neko opravdanje koje to olaksava ja ga uvjeravam da nema i to je glavni uzrok traume.Vidi se po komentarima da slabo ko zna o cemu se radi jer nema iskustva koja bi poredio.Sto se mene licno tice, rat me smirio,cijenim zivot svakog bica,gledam da izbjegnem svako neljudsko ponasanje.Na ljudski osmjeh uzvratim osmjehom,na ljutnju i jed,cutim i cekam da \"oluje\" prodju. Nisam vjernik ali bih se mogao usuditi reci da se dobro na kraju nametne kao jedina vjera.I da,da mladju raju rijesim dileme oko rata .Rat nije poceo zbog mrznje,on nikad ne pocinje samo zbog toga.Rat je politicki plan a kad se napravi tesko ga je izbjeci,mrznja je tek posljedica rata.Gledajte da razbijete sve planove za rat.