dijagnosticiranje, parole... treba vise soc. pravde, ovog-onog...a apatija caruje...dosadno vise i ovo dijagnosticiranje... bez vlastite kičme - nema oslonca! bez vlastitijeh ruku i djela - nema napretka! možda je najtužniji ali i najtrijezniji uviđaj koj imožemo napraviti taj - da nikome nije stalo do tebe/nas, sem tebe/nas samih. odatle započeti i jednostavno ignorisati ovo lažno kazalište sjenki = medije - glavne diseminatore ove užasne polifone konfuzije, koja nam kroz uši i oči, zatrpava,umlitava,anestezira... zdrav razum, zarad kvota i profita...kasape imagiinaciju, otupljuju oštrinu čula, kastriraju kreativnost i na taj način (po mom subjektivnom mišljenju) direktno izazivaju i pothranjuju PTSP...mentalno nas šablonizirajući kao da smo meso-sirovina-stoka... a muku, agoniju, bol, maniju... premazuju audio-vizuelnom kosmetikom-kičem... ne tretirajući ono goruće, ono suštinski bitno, akutno, psiho-patološko u svima nama a tj. RAT. \"...zatovren u mozak zarobljen u srce u toj tamnoj jami vječno zoveš sunce sanjaš da se nebo približi i vrati tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati u žilište slišćen zatvoren u krvi u tom kolu bola potonji il prvi u om kolu bola ni potonji ni prvi igrište si strvi i ročište crvi zaplijenjen od tijela greb za sebe djela kad će tijelo samo da postane DJELO!?\" (Mak - Slovo o Čovjeku) - posvećujem svima nama!