Daleke 1955, u okviru biciklisticke ture kroz Grcku, grupa studenata DIF-a se popela na Mitike. Ne znam da li je danas potrebna policijska dozvola, onda je trebala. Od Litohorona smo se popeli, izgleda, do iste planinarske kuce kao i pomenuta grupa i u njoj susreli grupu Svajcaraca. Teoretski nije bilio sanse da svi prespavamo zajedno (kamena kuca sa palacama). Svajcarci sa vrecama za spavanje, a mi sa po jednim cebetom. Mozda je tajna upravo u tome sto su nasa cebad bila tanka pa smo SVI stali. Na Mitike smo se peli bez vodica. Po magli. Na jednom mjestu smo , sa gornjeg platoa na donji, preskakali jedan maglom pokriveni procjep. Pri povratku smo vidili da je dubok nekoliko stotina metara. Danas postoji vise pristupnih puteva na Mitike, sa dobro snabdjevenim domovima. Uspon se isplati, jer vidik na Egejsko more je velicanstven, a da ne govorim o plazama podno Olimpa. Nije Aleksandar Veliki bez veze zabrao Dion u sjeveroistocnom podnozju Olipma za podizanje svog svetilista. Na zalost, mnogi nasi , na putu Solun-Atina, prodju pored Diona koji po ljepoti, bolje reci ugodnosti, ne zaostaje za Olimpijom i Delfima. Ljubisa Zecevic