smradajevski olos je najbolje opisao M.A.Henda. Covjek je bio fasciniran svojim sugradjanima, sarajlijama... Nije mogao vjerovati koja su to govna i pi cke, da su se razbjezali cim je zapucalo, ostavili svoj grad i opcenito BiH... Posto je i on sam sarajlija, ostao je duboko ganut njihovim primitivizmom, nezahvalnoscu i kukaviclukom, da im je sklepao pjesmu "Sarajevska raja"
Danasnje smradajlije su jos veca govna od ovih u njegovoj pjesmi a dijele se na:
1. "prave" ili "rodjene" sarajlije - kategorija u koju svaki sarajlija sam sebe svrstava, a predstavlja gospodu i olicenje kulture pomenute "metropole". U sustini realno gledajuci ovakve jedinke su rijetke, a ja bih ovdje svrstao upravo Hendu, jer je ovu pogan opjevao da ne moze bolje...
2. doslje - u ovu kategoriju se (ni krivi ni duzni) ubrajaju Focaci, Sandzaklije, istocnjaci, Srebrenicani i ostali koji prosjecnom sarajevskom neradniku i nehljebu, narkomanskom olosu navodno "uzima posao" i hljeb iz usta, jer je nastanjen ili radi u Sarajevu...
Njima se pripisuje i svaki belaj koji u ovoj vukojebini napravi upravo ovaj "rodjeni" Smradajlija... Time se nastoji opravdavati pogan a i oprati Smradajevo, kao najgora vukojebina u BiH