Recimo lobiranje EU i zemalja clanica na polju otvaranja vrata BiH gradjanima da rade (barem sezonzke poslove) u EU. Zaboravljeno je i pitanje edukacije za gradjane BiH. Jos je manje onih koji su detaljno sagledali trgovninske ugovore izmedju BiH i EU i moblizirali sve svoje sposobnosti da ostvare barem neke trgovinske beneficije za BiH. Vise vole jednostavne stvari, tipa prazne price, izlozbe, a medijska paznja im je kuliminacija uspjeha. Ono u cemu su dobri je da Evropu stalno podsjecaju na period 1990. (i to pretezno radi politickih poena glasaca u BiH) i dok to sigurno ima svoju vrijednost, ovaj vidi “politicke viktimizacije” zasigurno nece racionalo doprinjeti naporima BiH da se priblizi EU, a tesko da ce gradjanima donjeti neke konkretne koristi od EU. Aktivan anganzman po pitanju viza je dosao kao rezultat motivacije da zemlja ne kaska za sujedima, a ne toga da su diplomati prvobitno « zavrnuli rukave ».