15 godina nakon rata BiH, a posebno Sarajevo, prolazi kroz tesku krizu identiteta. Citao sam skoro u jednoj knjizi o taksisti ratnom, Miliju Plakalovicu, koji se proslavio tako reci, spasavajuci ranjene u ratu. Ono sto mi je upalo u oko da je on Pravoslavac a njegova zena sa Sandzaka. Nesto sam se zapito da li je danas takva kombinacija ostvariva, tj. da li bi izgubio djelimicno ili potpuno svoj sarajevski identitet kada bi ozenio neku sandzak girl. Zakljucio sam da bi. Iz toga se jasno da uociti da iako srpsko-hrvatsko-bosnjackog nacionalizma javno nema, drustvo se okomilo na manjinske identitete kao strane agense i rusioce postojeceg. To nije karakteristika ni prijeratnog Sarajeva, ni multikulturnih drustava uopste. To zatvaranje i odbacivanje ljudi dok palanke ne dostigne nevjerovatnu gustocu i homogenost je upravo posljedica krize identiteta. Sama vjera ili njeno odsustvo, ne moze popuniti rupu u kojoj se nekada nalazio drzavni identitet, jake Jugoslavije.