Iz ostatka panja hrasta počelo je rasti crnogorično drvce, a Bonifacije je poganima naredio da takvo stablo u buduće koriste kao sveto drvo, koje sa svojim uvijek zelenim granama,po njihovom misljenju potvrđuje beskrajnost i predstavlja vječni Kristov život.Tek, se u 12.stoljeću u Europi bilježi masovnije korištenje crnogorice kao simbola obilježavanja krscanskog praznika, i to u područjima značajnijeg utjecaja katoličke crkve. U 16. stoljeću je kićenje rodendanskog drvca postalo je masovna pojava u Nijemačkoj. Iz Njemačke ovaj se običaj proširio se i druge europske države. Istovremeno, kićenje domova sa imelom i upriličavanje drevnih običaja slavljenja zimskog solsticija zabranila je tadašnja uprava Crkve. Kako bi zatrla održavanje „poganskih“ obreda, a istovremeno obratila ljude na kršćanstvo, predložila je dekoriranje sa zimzelenom tkz. Božikovinom.