U znak poštovanja prema stablu hrasta, u kojem su „zimovali tkz. bogovi žetve i svjetla“, njegove su gole listopadne grane ukrašavali suhim voćem i svijećama, kako bi otjerali zle duhove „mraka i zime“. Ima mnogo legendi kako i zašto su kićenje kuća imelom i suhim hrastovim granjem zamijenjeni kićenjem crnogorice i to u tkz. Badnju noć. Jedna od legendi kazuje da je za uvođenje borova i jelki zaslužan svestenik. Bonifacije, (VIII. st.), engleski redovnik zadužen za organiziranje tadašnjih kršćanskih misija u Francuskoj i Njemačkoj. Na nekom svom putovanju naišao je na skupinu pogana, koji su, okupivši se oko velikog hrasta, pripremali dijete za žrtvovanje. Bonifacije se razbjesnio nad poganima, spasio djetetu život, a drvo hrasta odmah posjekao, ujedno zabranivši dalje obrede pod hrastovima.