Jao sto sam ja volio sinjsku alku kad sam bio djecak. Kakav je to dozivljaj bio. Kao da uzivo gledam hajduke. Sinj mi je bio kao neki viteski, gusarski grad iz proslosti, sa konjanicima i kopljima i kuburama i neobicnim nosnjama. Samo su Turci falili da bude potpuni spektakl :-)
Jesi bio ikada na alki ? Eee, to treba vidjeti... kako je samo onim alkarima odjevenim u čoju, a ljeto prži-sve upeklo. Vojvoda je jučer jedva dovršio govor, al ne posustaje. Kad gledaš tik uz trkalište a alkar na konju nailazi, pa kad ga vidiš onako kako s kopljem nadire, konj se propinje...to mora biti božanski osjećaj. Da mi je to osjetiti pa da umrem ako treba... Treba doći sasvim blizu trkališta da bi čovjek shvatio zašto je to sve tako.
Alka se ne igra, alka se "trče" (tako kažu u Sinju) . Postoji alkarski statut u kojem je točno opisano iz kojih sela cetinske krajine momci MOGU trčati alku, a navedena su i sela iz koji ljudi NE SMIJU trčati alku. Sad, zaključke ostavljam tebi, hehehe. Da bi bio alkar, moraš imati para za to sve: članstvo u alkarskom društvu, održavanje konja, odore, oružja, spremanje hrane za goste,.... U kući svakog alkara se spreme enormne količine hrane i pića. O ugledu slavodobitnika da i ne govorim.
PRIKAŽI ODGOVORE (21)
Prikaži sve komentare (128)