Godinama se pitam kako to da su BH drame općenito pune \"duše\" i Humanih poruka za razliku od svakodnevne medjusobne komunikacije nas, njenih građana. Interesantnan fenomen. Možda su te naše drame upravo bunt protiv sve bržeg umiranja Uljudnosti (\"Duše\") većine nas stanovnika BiH, što se osjeti u našoj svakodnevnici....... Možda je jedna od poruka filma \"Jasmina\" (i manje više svih naših drama): \" Probudimo \"ono malo duše\"...bar smo po tome bili poznati\"...ne škodi.Naprotiv, korisno je.. Uljudnost je bila i biće vrlina, ali svjetlosnom brzinom postaje endemska pojava u našem društvu, sudeći po svakodenvnim intrakcijama na ulici, ustanovama, u medijima...i naročito na internetu gdje postajemo svjetski šampioni u kontriranju, banalnosti, uzajamnom omalovažavanju, nipodaštavanju drugog i drugačijeg... ...i gdje je tu onda ona naša \"Bosna, prkosna od Sna...\"...gdje je tu onda onaj Dobri Bošnjanin sa stećka koji nas punom dušom i otvorenim dlanom pozdravlja?