tipu ne treba uzeti srce sarajeva, vec mu fino objasniti sta se i kako dogodilo. na ovaj nacin i u ovoj formi apsolutno nema zezancije s ratnim zlocinima i genocidom. ovdje je prikazana vlada srbije kako ne izrucuje simpaticnog punasnog dedicu, a ne mozda najveceg zlocinca na ovim prostorima. u glavama srbijanaca i dan danas postoji slika o ratku mladicu kao zastitniku srpskog naroda koji je ladno pobio nekoliko hiljada mudzahedina jer su prethodno pobili 3500 srba, pa mu to dodje kao osveta, a to nam ne remeti san kad idemo spavati, zapad i hag nas maltretiraju samo jer nas mrze. ova epizoda je u potpunosti u skladu s takvom slikom, pa cak ide i dalje i pridodaje mu jos nekoliko simpa osobina. daleko je ovo od smijesnog, ironicnog, satiricnog, cega li vec. stavise zabrinjavajuce je. sve osim suocavanja s istinom i izvlacenja pouke bez ikakvog ali, da zlocin jeste zlocin, nas vraca na novu autostradu moguceg rata.