Gadovi ih 50 godina muce sankcijama i izivljavaju se nad citavim narodom, samo zato sto mogu i sto su zli i podmukli, sto su neljudi i bitange, i opet ih predivni kubanski narod docekuje otvorenog srca. I prvi medju gadovima se nece ni postidjeti, sjesce u svoj blindirani auto u pratnji milion svojih idiotskih agenata i tim istim Kubancima pricati kako bi trebali da zive, da ih kritikuje i uslovljava. Cehov kaze da se dobar covjek moze postidjeti i pred psom. Ovi se ne stide ni boga ni naroda.