ARAJEVO - Po najoptimističnijim najavama, države članice EU-a mogle bi za bosanskohercegovačke građane - nositelje bh putovnica ukinuti vizni režim tek za pet do sedam godina. Do toga neizvjesnog roka vlasti su dužne napraviti korjenite promjene u sprječavanju ilegalne migracije, uspostavi učinkovitog nadzora nad kretanjem tzv. riskantne skupine ljudi osumnjičene za ratne zločine, zaštiti i kontroli osobnih dokumenata. Nedavna prozaična najava predsjedatelja Vijeća ministra BiH Adnana Terzića da bi zemlje EU-a za bh državljane"schengenske vize" mogle skoro ukinuti, povod je za analizu u koje se to države s bosanskohercegovačkom putovnicom u džepu može putovati mimo viznog režima. Popis "bezviznih" država je deprimirajući. Uz zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, vizu od bh građana ne traže Ruska Federacija, Turska, Tunis, Bjelorusija, Kazahstan, Kuba, Malezija, Sejšeli, Šri Lanka, Samoa, Solomonski Otoci, Ekvador, Dominikanska Republika. Iako ne treba viza, i za ulazak u navedene države potrebno je prije odlaska imati jamstveno pismo ili poslovni poziv. Sve ostale države ostatka svijeta, među kojima zbog nesređenosti sustava i čestih sukoba valja spomenuti Čad, Džibuti, Kambodža, posjednici putovnice BiH moraju izvaditi vize. Dobivanje vize za velik broj bh državljana često je puta Sizifov posao u kojem treba pribaviti brdo dokumenata, jamstvenih pisama i tek kad se kompletira pravi "osobni dosje" pitanje je hoće li izdavanje vize u 15-dnevnom ili 30-dnevnom roku biti odobreno. Za putovanje u bilo koju državu članicu EU-a nositelj bh putovnice, da bi dobio vizu, mora uz masu osobnih dokumenata predočiti imovinsku karticu, osigurati se kod osiguravajuće kuće u BiH za svaki dan proveden u zemljama EU-a. Na računu mora imati dovoljno novca za "bezbolan" boravak u inozemstvu, ako putuje k prijatelju ili u neku institucije mora dati jamstvo da će tamo i boraviti. U slučaju kad putuje turistički, mora pribaviti povratnu kartu, rezervaciju hotelskog smještaja s točnim relacijama putovanja. Zemlje u kojima je do vize bh građanima najteže doći predvode Kanada, potom SAD i Velika Britanija. Osim što za vizu treba "potegnuti" do Beča, gdje Kanada ima svoje veleposlanstvo za zemlje nastale raspadom Jugoslavije, uz brdo dokumenata Kanađani traže informacije o ratnoj ulozi svakog podnositelja zahtjeva za vizu tijekom sukoba na području bivše Jugoslavije. Prebiranje po "crvenim krvnim zrncima" nastavlja se predočenjem ostale dokumentacije o obitelji ili imovinskom stanju, kako podnositelja zahtjeva tako članova njegove obitelji. Sličan režim za dobivanje vize uveli su i u veleposlanstvu SAD-a u Sarajevu, koje je za razliku od kanadskog nešto, ali ne bog zna koliko liberalnije. Kao i u slučaju veleposlanstva Velike Britanije, u veleposlanstvu SAD-a traže posjedovanje većih količina novca, jamstvena pisma osoba kod kojih će se boraviti, te navođenje odredišta koja će podnositelj zahtjeva za vizu posjetiti.