I ja sam bio tamo upravo taj dan i mislim da je to posljednji put. Bio sam sa suprugom i dvoje male djece i sve stvari smo prebacili pješke do izletišta. Valjda se čuvaru naše auto nije svidjelo ili mu nisam uletio koju marku. Uglavnom, svakog trenutka sam morao djecu držati na oku i govoriti im: ide auto, skloni se. O biciklu i rolama nismo smjeli ni pomisliti. O kakvoj cenzuri se ovdje govori kad su fotografije u pitanju!? Pa treba ih još i kazniti. Ako postoje pravila treba da ih poštuju svi, nema tu čuvar može, može dostava, može neko sa njemačkim tablama. Nemože niko. Zna se kad se radi dostava u svim normalnim državama.