Aluminij kao primjer uspjesne firme koju svi hoce unistiti. Ma nije valjda. Prije rata je vrijednost drzavnog Aluminija procijenjena na 1,2 milijardi maraka. Onda je dosao rat, Aluminij navodno unisten, po novoj procjeni koju su radili Mijo Brajkovic i drustvo vrijedi jos samo 190 miliona, dakle osam puta manje. Dokapitalizacija, Mijini prijatelji postali vecinski vlasnici tako sto su ulozili 12 miliona i pokrenuli proizvodnju u obimu kao prije rata. Ko koga ovdje zajebava? To nema veze sa nacijom, ima sa lopovlukom. U Aluminiju ce uvijek raditi skoro 100% Hrvati, to je jasno, ali nije svejedno hoce li pare od buduce prodaje DaimlerChrysleru staviti u dzep Brajkovic ili drzava. Isto je sa Eronetom, ali i sa nekim firmama na bosnjackoj strani poput Fabrike duhana Sarajevo. Pogledaj sve te "uspjesne" firme na ciji su uspjeh drugi kao ljubomorni: Lijanovici duzni drzavi 47 miliona, pa kad im zatraze da to plate, kazu "ovo je udar na domacu proizvodnju". Isto i sa Avazom. U Vogosci napumpaju gume na njemackom Golfu i prodaju ga kao "domaci" auto skoro bez ikakvih dazbina i uzimaju extra profit. Kad neko kaze "to je prevara", opet je to "udar na domacu proizvodnju". Svaki put se radi o milionima maraka prevare a cim se postavi pitanje placanja obaveza, to je udar na uspjesne firme.