Ma nebi se odajao od svog rodenog djeteta ni za kakvu muku....

Ne napuštaju ih, nego ih pošalju s grupom koja odlazi iz njihovog grada, sela... Ili prema dogovorenim odredištu krenu svako drugim putem. To se i Bosni masovno dešavalo 1992-e na dva načina: otac krene vani jednim putem, majka drugim, dijete daju komšijama koje bježe trećim putem. Jer ako će na putu do granice nedaj bože jedna grupa biti likvidirana, nadaju se će neka grupa izbjeglica imati više sreće da prođe, pa će barem neko ostati živ, a ne da čitava porodica ide u jednoj grupi. To možda matematički nema puno smisla, ali to su ljudske nade iz očaja i beznađa. Razlika je jedina što se kod nas bježalo autobusima, a ovi do Evrope idu čamcima i brodićima. Drugi način, otac i majka ostaju kod kuće da pokušaju sačuvati stan, ili što ne vjeruju da će proći kontrolne punktove jer su odrasli, a dijete daju s komšijama u autobus. Dijete nije napušteno, već poslano da ide vani da se spasi.