Ja sam zivio u Bosni do 2005,proveo djetinjstvo u ratu i cekajuci da dodju bolji dani vjerovatno bi osijedio.Hvala bogu otisao i nisam pogrijesio,vjerovatno da sam ostao cekao bi kad ce otac dati koju marku da odem na kafu i ispunjavam listice za kladionicu.Ovako bar mogu pomoci roditeljima jer niko drugi uglavnom ne zasluzuje niti sam kome drugom duzan.Uglavnom kad si vani niko te ne moze ocima gledat.Kriv si svakom jer si trebao ostati i bio bi dobar.
