poetika dana onako kako vjerujem ja tebi nikada ni naupalo ne bi moja je vjera da ne vjerujem glavama pokrivenim mitrama čalmama šapkama raskošnim odorama mudrim govorima ne vjerujem uvijek to ne znam ja nekakvu iskonsku trulež skriva danas vjerujem u rudare sahranjuju njih u jeftine čaršafe u blatnu zemlju sahranjuj njih velikim riječima odjeveni u sjajne kostime njih kojima vjerujem oni kojima nikada ne vjerujem zavukao sam se u srca djece dok gledaju kako im na oca kojega su jučer iz zemlje iščupali nanovo zemljom posipaju i drhtim nekakvim urlikom strave milijarde crnih kletvi suludi talas čemerna bola neizreciva jada tamnih tišina ne smijem vjerovati ne vjeruj ne vjeruj ne vjeruj vjerujem da nema konačnosti iako dobro predobro znam da ne vjerujem u to ali raspuklo srce pjevača tuge mora pobjeći iz zjenica bez sjaja ali gorčinu dana neko mora sačuvati za sutra koje ništa bolje donijeti neće