Nedugo nakon smrti Poslanika u tadašnjim islamskim zemljama, kao i onima koje će to tek postati, postepeno su se razvijala različita shvatanja vjere. Nad svima njima naročito su se istakla tri stava, koja su se zadržala i do dana današnjeg, uz brojne unutrašnje frakcije. Ta tri islamska učenja su: Sunitski islam, Šiitski islam i Haridžijski islam Sunitski islam[uredi | uredi izvor] Glavna stranica: Sunitski islam Sunitski islam je najveći islamski pravac. Prema nekim izvorima, 85% muslimana svijeta pripada Sunitima. [1] Nasuprot Šiitima, Suniti vjeruju da Muhammed nije imenovao svog nasljednika prije smrti. Nakon inicijalnog perioda zbunjenosti, grupa njegovih najbližih prijatelja sastali su se i izabrali Ebu-Bekra, Poslanikovog bliskog prijatelja i punca za prvog halifu. Inicijalno su Suniti vjerovali da pozicija Halife treba biti demokratski izabrana, ali nakon prvih četiri "pravednih halifa" pozicija se okrenula u nasljednu dinastijsku vladavinu. Nakon pada Osmanlijske imperije 1923, nestalo je hilafeta i nije izabran nijedan novi halifa.