Čitajući članak shvatila sam da osim što su djeca izložena nebrizi (po raznim osnovama) svojih bioloških roditelja, pa su ih morali smjestiti u ustanove za brigu I staranje, izložena su i dalje nebrizi države, nalazeći se u ustanovi koja im I dalje komplicira tek započeti život. Ako roditelj nije imao mogućnosti podizati svoje djete, ili ako je to dijete na ovaj svijet došlo neželjeno, pa je smješteno u takvu ustanovu, zašto država sa svojim zakonima radi i dalje protiv interesa djeteta. Zar u interesu djece nije da im se pruži porodica, dom i ljudi koji će biti njihovi ne biološki, nego PRAVI RODITELJI. Zašto se ne uvede usvajanje po hitnom postupku, kada se već za usvajanje ukaže prilika. Svaki dan je od velikog značaja za djecu koja ne žive u pravoj porodici. Zakon bi se morao mijenjati i napokon otpočeti raditi za interes djece. Neshvatljivo je da ljudi, porodica koja bi usvojila dijete čekaju i po pet godina na usvojenje??? Van pameti je ovakav proces. Treba se mnogo štošta mjenjati I pojednostaviti. Zakon bi morao da bude takav da omogući i djetetu i usvojitelju što hitniju skrb i skrbništvo, a ne da se čeka godinama na usvojenje. Država je zakazala u svemu, pa i na ovom polju. Ništa se ne čini za dobrobit porodice i društva. Čini mi se kao da se radi na njihovom raspadanju.