nije stvar ni u 50 hiljada, ni u 5 miliona, ni u 5 milijardi. ti resursi pripadaju svima nama, svim clanovima ovoga drustva bez razlike na socijalni ili neki drugi status, a ne vladi kantona sarajevo, nekom tajkunu, multinacionalnoj kompaniji ili nekome desetom i niko ne moze da ih prodaje i da ih otima za sebe. to su dobra zajednice, a ne nekog pojedinca ili sacice njih. oni mogu da prodaju svoje bubrege, jetre, da se prostituisu ako im je vec do biznisa, ali to ne moze, a kako je krenulo privatizovat ce nam i zrak koji disemo, pa nam poslije naplacivati udisanje (to nije karikiranje, vec kapitalizam) dok mi sve to mirno gledamo i krivimo vremenske nepogode za sve ovo sto nas je snaslo. zapita li se iko od vas nosi li kakvu odgovornost za sve ovo zbog svoje pasivnosti? pogledajte sada ima li ista u ovom demokratskom carstvu slobode o kojem najvise govori ona odozgo `sta cu ja, mene se nista ne pita, ne mogu ja nista promjeniti, treba gledati za koga glasati ` da se ne placa i da nema cijenu? cini mi se da nema nista. zamislite se malo, do sta smo svedeni kao ljudi. u ovom sistemu slobode i demokratije covjek moze umrijeti na ulici kao pas, a da ga niko ne pogleda, ako nema novce da se lijeci ( nece ni da ga vide u bolnici, jos mu zovu policiju), traze mu pare da ga bace mrtvog u raku pa i tamo placa stanarinu (njegovi bliznji ako ih ima), samo djeca onih koji imaju pare da plate skolovanje mogu da se skoluju i njima ide po gracu, becu, svici, dojclandu, ako hoce da se zabavi trebaju mu pare, cesto i ljubav trazi pare, cesto i prijateljstvo trazi pare, sve. ukratko, ljudska bica su dovedena do toga da im papirici bez ikakve stvarne vrijednosti direktno kreiraju zivote i u najmanje detalje, odredjuju im sve, svedeni su na stvari kojim manupulisu novci i to se prihvata zdravo za gotovo. ima li ista u nama sto nije zatrovano parama, sto funkcionise nezavisno od njih, sto nije goli potrosac? suprostaviti se ovakvome udesu moze na razne nacine, ljudi to cine sirom svijeta, neki manje, neki vise uspjesno, ali od protesta koji imaju za cilj samo da budu simbolicni i koji unaprijed sebe smatraju propalim i nema neke koristi, jer se sve svodi na puki egzibicionizam bez posljedica, a to nas nece spasiti iz ovoga. primjer za to su one smijesne stukan - studenti antiratne demonstracije za koje su organizatori unaprijed rekli da znaju da nece nista promjeniti. cemu onda to? trebaju nam posljedice, nesto sto ce nam poboljsati zivote, a ne licne promocije pojedinaca, klepanje para od ngo-a, cirkusi za medije ili pranje savjesti. i nemjte samo da trazite ostavke politicara i njihov savjesniji rad ili da birate bolje. svi oni su na istoj strani. pa zar ima jos neko ko vjeruje u te price. mislim da to ima samo na nekim stranim filmovima i na reklamama na federalnoj televiziji. oni tamo nisu zbog vas vec zbog sebe, uvijek bili i ostali, sve vam je to fino objasnjeno i to davno, dosta toga i na internetu, pa ako se potrudite i naci cete, a vi ako ne mozete da se nosite sami sa sobom pa se njima prepustate onda vam je to veliiiiiki licni problem. stvarne promjene jedino mogu doci odozdo. ne putem izbora, kao sto neki zasljepljeni idioti izvaljuju ili ovi glupaci odozgo sto preracunavaju i odreduju cijene. valjda je bilo dosta da nas ovakvi gaze i prave slijepim i glupim, a ovi da kalkulisu cijene zivota nase djece, a ako ne ucinimo nesto sami za sebe nece to niko drugi. pitam se samo sta je sljdedece sto ce reci da je prodato u ime nekoliko novih radnih mjesta koja ionako sluze da bi se oni naklepali para izrabljujuci te radnike koje zaposle, jer ne mogu bez njih. to ne rade sto ih vole, niti su ovdje iz nekog drugog razloga osim eksploatacije i dobara i ljudi.
Prikaži sve komentare (0)