Ivo Andrić o Mostaru:   Kad covjek prenoci u Mostaru, nije zvuk ono sto ga probudi ujutro, nego svjetlost. To znam iz iskustva. Svjetlost me je docekala pri dolasku u Mostar, pratila za vrijeme mog boravka od jutra do veceri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sjecanja na Mostar. Uvijek mi se cinilo da je to sto sija nad ovim od prirode povlastenim gradom, i sto se prozima sve u njemu, neka narocita svjetlost, izuzetna po jacini i kakvoci. Uvijek sam mislio da sa njom mora da ulaze u coveka ljubav za zivot, hrabrost i vedrina, smisao za meru i stvaralacki rad.  Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u smijehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladica i devojaka u pred vecernjoj setnji. Ona se prelama kao zlatan, nemiran odbljesak u casi mostarske zilavke, zivi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i tresnjama. Ona se krije u sjenovitoj, hladnoj vodi Radobolje. Po njoj je Neretva najsvjetlija nasa rijeka, po njoj i sam goli krs okolnih brda ima neku stihijnu velicini. Po toj svetlosti ja se najbolje sjecam Mostara.