Lijepa tetovaža ne postoji! A svaka je još ružnija na ženskom tijelu. Nema tog delfina ni leptirića koji normalnom muškarcu ne izazove nagon na povračanje. Rizici za zdravlje su posebna priča.
Koji rizici za zdravlje? Pa neću se u zatvoru tetovirati. Jednokratne igle se otpakuju pred tobom, kao i posudice za tintu, koriste se sterilni pigmenti koji ni na koji način nisu štetni, ostala oprema se propisno čisti dezinficijensima i čuva se u posebnim UV spremnicima za sterilizaciju. Dobrodošli u 21. stoljeće.
Bleso, baš si bleso, ali naučit ću te nešto.
Kad ti istetoviran uđeš u neku zdravstvenu ustanovu, tretiran si na poseban način jer spadaš u rizične pacijente tj u istu grupu sa prostitutkama i narkomanima. Priča o antiaeptičnim uslovima u tatu salonima je presmješna i nijedan ljekar je ne uvažava jer tebe je 'bockala' osoba koja nije školovana (6-10 godina silovanja mozga) da naruši integritet sluznice drugom ljudskom bicu.
Prema tome, tetovirani ljudi imaju stigmu, i treba da je imaju, da bi se očuvalo zdravlje ostalih ljudi u njihovoj okolini. Očito to njima i nije problem, jer 'žele bit drugačiji".
Moreno, onda ti niko nikad nije uzeo detaljnu anamnezu. To je i dobro za tebe, znači da nisi bio ozbiljno bolestan. Iznenadio bi se kad bi ti napisao koja sve pitanja su dio detaljne anamneze, ali to je druga tema.
Ono što sam gore napisao je dio iz ljekarske propedeutike i pravila ponašanja u ljekarskoj ambulanti i to je tako, sviđalo se to tetoviranima ili ne. I nema tog aktiviste ili udrige za zaštitu nečijih prava koja to može promijeniti.
A stvar je ljekarske etike i da takvi pacijenti ne primjete da se prema njima drugačije ponaša. Mi smo kroz školovanje naučeni i nama je naređeno da prema određenim rizičnim grupama MORAMO biti oprezniji. U tu grupu spadaju i prostitutke ili druge promiskuitetne osobe, narkomani, tetovirane osobe, oboljeli od hepatitisa, AIDSa kao i putnici koji su tek došli sa udaljenih destinacija npr Afrike itd. ...
Jesam nedavno radila kompletnu kontrolu, ali doslovno. Iako sam zdrava i stovise nisam ni bolezljiva, svake dvije godine idem na kontrole, kako bi se reklo od glave do pete. Moj kucni doktor ima moj karton, moju povijest bolesti (tu gdje ja zivim zdravstveni sistem je malo drugaciji). Niti me je kad upitao da li sam tetovirana, niti zna da sam tetovirana. Ali da pitao me je za narkotike, alkohol i cigarete, da li konzumiram ili sam konzumirala isto ikad. Ta pitanja su standard, a o tetovazama nikad nije bilo pitanja. Kad sklapas zdravstveno kod nas moras formulare ispuniti sto se zdravlja tice,kakvih zdravstvenih teskoca imas, kakvih si imao, cak koliko cesto ides kod ginekologa, ali nema pitanja o tetovazama. Jedini rizik koji postoji su zaraze preko igle tokom tetoviranja, a to se sve da vidjeti u krvi koju ionako kod svakog kontroliraju kod dobrovoljnog davanja iste. Muz mi je isto tetoviran i davaoc krvi. Treba samo paziti di se ide, u provjereni studio i inace voditi racuna o svom zdravlju., redovito kontrole vrsiti bez obzira na tetovaze.
SBB i Gledalac99: Kao osoba s pozadinom u zdravstvenom obrazovanju, reći ću da sam svoju tetovažu radio na pravom mjestu, kod prave osobe (nije bila jeftina). Pregledao sam papirologiju koja je uključivala i test osobe na zarazna oboljenja urađen tri sedmice ranije. Nakon tetovaže, pravio sam pauzu od 6 mjeseci u darivanju krvi (ja sam redovni donor trombocita, a i zaslužio sam pauzu nakon stotinjak darivanja krvi ili trombocita do sada). Upravo je i bit posta da se smanje predrasude o kojima se govori, jer osoba s profesionalno urađenom tetovažom nikako se ne bi smjela stavljati u isti koš kao promiskuitetne osobe, osobe s STD, narkomani i slično). Konkretno, travu sam probao u mladosti u Amsterdamu, 20 godina prije prve tetovaže (nikada drogu poslije toga nisam koristio). Spavao sam ukupno s tri žene u životu. Prvi nezaštićeni seks s današnjom suprugom bio je nakon što smo uradili testove. I sad mi reci zašto zaslužujem stigmu zbog tetovaže?
Bleso, ljekar kada uzima anamnezu ne smije da vjeruje svakoj izgovorenoj riječi svoga pacijenta. Kao što znamo iz svakodnevnog života, ljudi lažu. Iz različitih pobuda i razloga. Posebno je teško uzimati tzv heteroanamnezu, od roditelja za njegovo dijete, jer mnogi roditelji ne mogu da se pomire sa stanjem najdražeg bića na planeti.
Zato ljekar različito tretira ono što vidi, i zapisuje npr"pacijent je bljedunjavog izgleda, cijanotične usne, povišen tlak, ubrzan pulsć javio se zbog boli u grudima odaje utisak srčenog bolesnika"... a za stvari koje nisu provjerljive se piše npr " pacijent NAVODI da nije psihijatrijski liječen, pacijent NAVODI da redovno uzima terapiju, NAVODI da ne konzumira droge i opojna sredstva..."
Ne želim reći da ti lažeš nego da se ne smije pacijentima vjerovat jer neki lažu, jer ako im svaku riječ vjeruješ, kad tad će doći do greške i ljekar će biti kriv.
Kada vidim tetovažu na čovjeku, on spada u rizične ljude za bliski kontakt sa njihovom krvlju i tu je tačka! Jer ja ne znam da li on ima životnu priču kao ti ili je tek izašao iz nekog tajlandskog zatvora gdje su ga "kolege" tetovirale, a neće da mi to kaže.
Priznajem i da imam ličnu averziju prema tetovažama, ali ovo što sam ti napisao je stav struke, i struka će uvijek zagovarati stav da se ljudi ne tetoviraju, a vlasnici tatoo salona suprotno. Lično, puno više cijenim struku.
Prijateljski pozdrav!
