Zašto se, ako je bog tvorac svih stvari, od nas očekuje da neprekidno ponavljamo da je »hvaljeni« zbog onoga što je učinio sasvim prirodnim putem? Ako je Isus mogao da izliječi slijepca kojeg je slučajno sreo, što nije izliječio i slijepilo kao takvo? Ako se već neprestano molimo, gdje su rezultati? Mi ne moramo da se okupljamo svakog dana, ili svake nedjelje, ili uopšte bilo kog važnog ili radosnog dana da bismo objavili kako smo pravični ili da bismo pokajnički padali na koljena zbog svoje nedostojnosti. Nama ateistima nisu potrebni nikakvi sveštenici, niti bilo kakva sveštenička hijerarhija koja bi vodila računa o poštovanju doktrine. Odbojni su nam i žrtvovanje i ceremonije, kao i relikvije i obožavanje bilo kakvih slika ili predmeta.