Rat je veliko zlo. Užas besmislenih smrti, uvijek skopčan sa najtežim zločinima i zlodjelima. Bliski istok, je u plamenu rata i užasa.Dnevno gine na desetine ljudi, okončavaju se nade, strijemljenja, naučna dostignuća, sreća... U ukočenim očima mladića poginulog u nekom boju iščitava se, bol i žalost neispunjenog života kojeg je prekinula besmislena smrt. Vapaj žene, djeteta, starca, nejači nitko ne čuje..., čuju se ratni doboši, ratni zločinci i dalje zarobljenim ljudima odsijecaju glave, spaljuju ih ili utapaju u kavezima. Musliman je digao kamu na muslimana, jedan misli da je veliki i poput svevišnjeg određuje tko je veći, a tko manji... Onom manjem reže grkljan, otkida glavu..., on taj veliki, pravovjerni, izvorni... Muslimani u BiH su preživjeli jedan pokolj, jedan strašni genocid i oni su ti koji osuđuju svaki ratni zločin, bilo tko da ga čini, pa i onaj koji čine ratni zločinci ISIL-a koji se nadaju da ih pravda neće stići pa se maskiraju..., ali stići će ih, hoće sigurno...