Razumijem da ljudi vole zivotinje, jer sam i saam takav. I prvi bih stao u zastitu prava zivotinja, apsolutno sam protiv bilo kojeg vida okrutnosti prema zivitinjama, za striktnu sam zastitu ugrozenih vrsta, itd. Takodje, smatram sebe ekoloski vrlo savjesno osobom, i slicno. Medjutim, duboko sam ubijedjen da ljudi idu korak predaleko kada su u pitanju kucni ljubimci. Tu, prije svega, mislim na higijenski, odnosno zdravstveni aspekt uzivanja zivitinje-ljubimca u kucnom okruzenju, posebno kada su u pitanju djeca. A da ne govorimo o tendencijama, gdje ljudi gubi svaki osjecaj I idu tako daleko, da za kucne ljubimce ne_rijetko imaju vrlo otrovne zmije, tigrove, lavove, pitone, i sta sve ne. Pri tome se, po pravilu, zanemaruje okruzenje u kojem zivimo, sto bi mi rekli - komsiluk, i omalovazava opasnost koju neki od kucnih ljubimaca,zapravo, predstavljaju, posebno kada su u pitanju nasi najmladji. Tragicnih primjera, a kao posljedica gubitka smisla sta je, odnosno sta moze biti kucni ljubimac, je na pretek. Zajednicko im je...osvjescenje ili kajanje. Cesto prekasno. Slicna vazi za pomenuti higijensko-zdravstveni aspekt. Mnogi od kucnih ljubimaca su potencijalni posrednici ili prenosioci niza zaraznih i ponekad komplikovanih bolesti, gdje su djeca opet izlozenija od ostalih. Postoje indicije da ovdje spada cak i Ebola, koja, poznato je, ima potencijal da izazove epidemiju. Zato je, valjda, vazno postaviti razumne granice, pravila igre...sta se, i u kojoj mjeri, moze a sta ne, kada su u pitanju kucni ljubimci i ispoljavanje osjecaja prema njima. Vracajuci se na Klix i ovaj tekst - (ne)prisvajanje mog mjesta u krevetu od strane kucnog ljubimca je jedno od tih pravila. Za mene! A ako se to kojima slucaju desi, i "kucni ljubimac" se docepa mog jorgana...ja cu priznati poraz, docepati se njegovoj jorgana i radije provesti noc u dvoristu - u kucici gdje je pomenuti uljez uvijek pripadao.